Vesela, vedra i poučna predstava 'Postolar i vrag' nije ostavila ravnodušnima ni najmlađe ni najstarije

U crkvici sv. Dominika u popodnevnim je satima održana još jedna predstava u sklopu aktualnog 23. SLUK-a. Ovaj put je bila riječ o borbi dobra i zla, djelu vrlo poznatom i često izvođenom među lutkarima - 'Postolar i vrag'. Redatelji predstave su Dubravka Zrnčić-Kulenović i Branko Banković, a predstava jke dio kazališnog opusa Dječjeg kazališta lutaka I.B. Mažuranić iz Slavonskog Broda koje je 2010. proslavilo 30 godina svog postojanja.

'Postolar i vrag' čest je naslov na repertoarima slavonskih lutkarskih kazališta, obično u preradi Mladena Širole ili,  posljednjih godina, Luke Paljetka. Originalno djelo Augusta Šenoe rijetko kad je inspiriralo  lutkare.

Stih podržava lutkarsku animaciju i kretanje lutke. Iako se radi o kratkoj priči u stihovima, ona otvara prostor za lutkarsku igru,  scensku atraktivnost i imaginaciju. S druge strane, originalni 'Postolar i vrag' vodi nas uz vrijeme poklada, vrijednosti i znakovitosti starih slavonskih običaja (posebice u općini Bebrina) - i tako je nastala ova inspiracija za lutkarsku predstavu.

Smisao i simbolika pokladnih običaja je između ostalog i u 'čišćenju' od grijeha, u pobjedi dobrih nad zlim silama i slavi u čast pobjede svijetla nad tamom. Vrijeme poklada je i vrijeme zabave koja potiče mogućnost maskiranja i prerušavanja i igru s velikim lutkama i maskama u kojoj se sudionicima omogućuje slobodnije ponašanje.

Evo nekoliko spojnica između originalnog teksta i koncepta predstave: postolar, pošten i vrijedan, teško živi i u velikoj je oskudici. Poklade se odvijaju krajem zime koja je simbol oskudice i poteškoća, a završavaju trijumfom nadolazećeg proljeća. Postolar simbolizira sposobnost, spretnost i oštroumnost slavonskog čovjeka, pokladari u zanosu igre predstavljaju kritičare društvenog pokreta , a Vrag  predstavlja mračne sile i ljudsku pohotu.

Vrag na kraju biva potučen i uništen baš kao Poklada, fašnik, karneval ili Pust kojeg se spaljuje u katarzičnom trenutku pročišćenja.

Igra kao glavno scensko uporište, imanentna tradicijskim običajima za vrijeme poklada, nastala je u Kazalištu I.B. Mažuranić kroz spoj sjajnog Šenoinog djela, putujućih i sajmenih glumaca -lutkara, raspoloženih šafingara, naivne umjetnosti tradicionlanih pokladnih lutaka, zvuku metalnih zvona, udaraljki te ritmu pjesme, stiha i nezaobilaznih tamburica. A sve u namjeri da se revitaliziraju vrijednosti kulturnog identiteta Slavonije.

Hiostrioni koji su glumci, lutkari plesači i pjevači u predstavi su:

Stanislav Hudi, Anamarija Vlajnić, Bruno Brinzej i Darija Vlajnić. Za izradu lutaka, rekvizita i scene zaslužni su Darija Vlajniić, Stanislav Hudi, Ivan Barišić, Zvonimir Vlajnić, Marija Rakić, Bruno Brinzej i Anamarija Vlajnić. Kostime su izradili učenici  Obrtničke škole iz Slavonskog Broda.