Tomislav Marijan Bilosnić, književnik, publicista i istraživač, stalni kolumnista Zadarskog lista, u suradnji sa splitskim znanstvenikom i književnikom dr. sc. Igorom Šipićem, na tragu je senzacionalnog otkrića glede 'trojanske' toponimije na zadarskom području, čemu je Bilosnić pišući svoje povjesnice posvetio posljednje desetljeće svoga izuzetno plodnog istraživalačkog rada.

Pretpovijsna neistražena utvrda Venac ili Gradinski vinac na Ljubačkoj kosi

 Bilosnić je, naime, još 2000. godine u Zadarskom listu pokrenuo serijal Troja, mitovi, legende i stvarnost, iz čega  su proizišle četiri njegove knjige: Nin u središtu mitskoga carstva, Caska dio Atlantide, Odisej sa Zadarskih otoka i Polifem iz Manite peći. Potom je Bilosnić svoje povijesna istraživanja nastavio serijalom Kroz Ravne kotare i Bukovicu, povjesnicama u kojima je izazvao velik interes za vrednotama i povijenim vrelima ovoga kraja, a što je urodilo plodom od blizu dvadesetak zasebnih knjiga.

Bilosnićev rad na oživljavanju tisućljetnog ravnokotarskog prostora, na kojemu je od prapovijesti cvala i razvijala se kultura i civilizacija koja je korespondirala s onom u Perziji, Egiptu, Grčkoj i Rimu, izazvao je interes velikog broja znanstvenika i povjesničara, dakle ljudi struke, ali i šire kulturne javnosti. Već je povjesničar i književnik Đuro Vidmarović zamijetio kako Tomislav Marijan Bilosnić govori o Ravnim kotarima i Bukovici kao o središtu radijacije jadranske i hrvatske kulture. Ističući kao je Bilosnić daleko nadmašio putopise i zapažanja Alberta Fortisa, dr. Eduard Peričić kaže da je «Tomislav pisac i putopisac, novinar i književnik, rodoljub i pjesnik, fotograf i snalažljiv sugovornik, znao izvući na vidjelo i prezentirati zapisanu prošlost i uočljivu sadašnjost, sve obrađujući znanstveno, jednostavnim pripovjedačkim stilom». Književnica Sanja Knežević Bilosnićeve povjesnice naziva prometejskim svjetlom spoznaje hrvatske i navlasito zavičajne povijesti. Dr. Stijepo Obad će kazati: «Kao povjesničar po srcu i duši, a ne zvanju, Tomislav Marijan Bilosnić obilazi stvarne lokalitete, ali i iščtava povijesnu literaturu, te nam nama samima otkriva grandioznu povijest o mjestima o kojima smo dosad znali izustiti tek poneku riječ». Zlatko Tomičić je zaključio kako su «Bilosnićeve knjige epohalno svjetlo koje se baca daleko unatrag, da bi se otkrili fenomenalni obzori».

Zračni snimak vrha ljubačke kose na kojemu se jasno vidi kofiguracija prapovijesnih građevina

Sada se sa svojom argumentiranom aksonometrijskom studijom Bilosnićevom istraživanju o postojanju Troje na zadarskom području pridružio i dr. sc. Igor Šipić. Šipić je na poslijediplomskom studiju, Sveučilišta u Zadru, u sklopu znanstvenog studija Povijest hrvatskog pomorstva, 2002. stekao akademski naslov magistra humanističkih znanosti - polje povijest, s radom naslovljenim Mediteran - suvremeni izraz europske povijesti. Doktorsku disertaciju Srednjovjekovni mediteransko-jadranski plovidbeni putovi i topografija jadranskih svetišta, na Sveučilištu u Zadru, obranio je 2010. i time stekao titulu doktora znanosti iz znanstvenog područja humanističkih znanosti, znanstvenog polja povijesti, znanstvene grane hrvatske i svjetske ranonovovjekovne povijesti. Od 1999.-2007. godine Šipić je obnašao dužnost upravitelja Zaklade akademika Cvita Fiskovića, koja je utemeljena u svrhu očuvanja hrvatske pomorske kulturne baštine te prikupljanja i proučavanja povijesno-arhivske građe na znanstvenoj osnovi.

U serijalu Troja, mit i zbilja, koji će Zadarski list početi objavljivati u utorak 19.  srpnja 2011. godine,  Bilosnić i Šipić objavljuju studiju, u čijoj im je razvojnoj projekciji konačni cilj pokazati kako su lokalitet Ljubačkih vrata i Ljubljene (Ljube) i Venca  «središnjica Sredozemnog mora koja u trojanoskoj toponimiji igra gotovo naslovnu ulogu». Ovim se serijalom na znanstvenoj osnovi dokazuje kako je na ljubačkoj  poziciji «i prije Homerove Troje morao postojati iznimno značajan grad», vjerojatno  i značajniji od maloazijske Troje. Uz stroge znanstvene rezultate ova će studija pokazati perfekciju, značaj i ljepotu ovog vrlo važnog prostora unutar granica Sredozemlja.

 Ponukan Bilosnićevim povjesnicama dr. sc. Igor Šipić, provjeravajući vrela, tradiciju, legende i predaje, te konačno znanstvene spoznaje, primjenom aksonometrijske metode uspostavlja geometrijske matrice sredozemnog prostora naspram geomorfologije obale i njenih geografskih objekata, ukazujući tako na mogućnost kako ona ima daleko starije korijene od antičke misli, pače, pretpovijesne. Kako je ova metoda u nekim drugim istraživanjima dala izvrsne rezultate, kao u ubiciranju rasporeda marijanskih svetišta, to je sigurno da će i ova studija temeljena na ideji povezanosti eponimskih gradova upućenih na ime Troje u Maloj Aziji dati isto tako dobre rezultate. Dapače, topografski snažno obilježje ljubačke pozicije u to nas više nego uvjerava.

Tako Bilosnićeva priča o mitovima i legendama o Troji i trojanskom ratu na zadarskom području postaje stvarnost sa znanstvenim dokazima.