Roman "Naročito ljeti" 39-godišnje autorice Ankice Tomić, inače profesorice književnosti i redaktorice, pobijedio je na ovogodišnjem natječaju VBZ-a za najbolji neobjavljeni roman u konkurenciji 112 rukopisa poslanih na natječaj te izdavačke kuće. Pobjednica je osvojila nagradu od sto tisuća kuna i kaže, kada se ujutro probudi, još uvijek ne vjeruje da je to istina, piše Slobodna Dalmacija.

 

Žiri je odluku o pobjedniku objavio na konferenciji za novinare na Interliberu i spomenuo ga pod šifrom ‘safe_from_harm188' pod kojom je i poslan na natječaj. Ime i prezime dobitnika trebalo je biti objavljeno na okupljanju u povodu 10 godina nagrade i 20 godina VBZ-a, ali kako je i Ankica Tomić bila među publikom i počela primati čestitke, njezin identitet brzo je otkriven. "Naročito ljeti" njezin je prvi roman, autobiografski, i napisala ga je za samo nekoliko tjedana.

Opisala je nekoliko godina svoga djetinjstva provedenog na Braču kada je imala između četiri i pol i devet godina.

- Oduševljena sam time što sam dobila nagradu, dogodilo mi se u životu nešto silno pozitivno, pogotovo sada, u ovom vremenu gdje je uvriježeno mišljenje da se ništa ne može dobiti ako nemaš vezu i gdje se misli da je sve namješteno. Roman sam poslala pod šifrom, nikoga ne poznajem od ljudi koji su o njemu odlučivali i nisam ni očekivala da će nekoga posebno zainteresirati, osim moga brata koji je u knjizi važan lik - ispričala nam je dobitnica.

Ona dodaje kako je do sada u životu radila u školi, potom kao redaktorica, mnogo je čitala i "nešto usitno pisala", a inspiracija za djelo "Naročito ljeti" bila je trenutačna:

- Počela sam pisati jednostavno iz gušta, a željela sam preispitati i vlastita sjećanja, utvrditi što mi se to urezalo u pamćenje negdje od 1977. do 1981. godine. Ispisala sam u dvadesetak dana oko 150 novinskih kartica, dakle, mislim da će knjiga u tiskanom obliku imati nekih 200 stranica. U razdoblju koje spominjem živjeli smo na Braču - zbog dogovora s izdavačem još ne želim otkriti u kojemu mjestu - a poslije smo se preselili u Stobreč. Poslije Stobreča otišla sam u Zagreb, kaže nova književnica, inače rodom Drnišanka.

Veli - pisala je lako jer joj je tema bila i te kako poznata, a nije ništa dodavala, izmišljala ni prepravljala. Konstrukcijski, roman je složila poput niza malih slika iz djetinjstva, a svako poglavlje može se čitati i kao zasebna priča. Te priče obuhvaćaju obiteljske odnose, odnose sa susjedima i prijateljima, spomenute su omiljene emisije koje su se tada gledale na TV-u, način života na otoku ljeti i zimi...

- Osoba sam koja nastoji gledati na stvari pozitivno, pa u mojoj knjizi nema "otrova". Mislila sam čak da sam neke dijelove napisala pomalo mračno ili tužno, ali oni koji su ga pročitali kažu da su im upravo te stranice najduhovitije i najzabavnije - ističe Ankica Tomić, koja se, sada kada joj je ovako dobro krenulo, nada i nalasku novoga posla. Nagrada od sto tisuća kuna bit će joj uručena na svečanosti polovicom prosinca, kada će VBZ i predstaviti pobjednički roman.

Žiri i žanrovsko šarenilo

Među ovogodišnjim pristiglim rukopisima bilo je šarolikih žanrova, od ljubića, krimića i povijesnih romana do neobičnih mješavina vampirsko-vilinske-mitološko-folklorne tematike, a o pobjedniku su odlučivale nijanse, rekao je Strahimir Primorac, uz kojega su u žiriju bili Mile Stojić, Zoran Ferić, Julijana Matanović i Vladimir Arsenijević.

Nostalgično sjećanje

Roman je nostalgično sjećanje na djetinjstvo koje autorica u prvom licu i iz sadašnjeg vremena opisuje uvjerljivo i suptilno, a povremeno i s dobroćudnom ironijom. Glavna junakinja govori o svakodnevnim zbivanjima u svom mikrosvijetu, vezanima uz starijeg brata, djecu iz susjedstva i odrasle, roman rekonstruira određeni svijet i određeno vrijeme, ali u prvom redu istražuje ljudsku intimu, stoji u obrazloženju nagrade.