Novinar i pisac Ivica Đikić svojim je romanom 'Sanjao sam slonove' izdanim u nakladi Ljevak osvojio petu po redu književnu nagradu tportala vrijednu 100 tisuća kuna, koja mu je dodijeljena na svečanosti u zagrebačkom Kinu Europa

Romanom 'Sanjao sam slonove' Ivica Đikić bio je u konkurenciji za nagradu roman@tportal.hr s još četiri pisca - Sibilom Petlevski (Bilo nam je tako lijepo!), Lukom Bekavcem (Drenej), Zoranom Ferićem (Kalendar Maja) i Goranom Ferčecom (Ovdje neće biti čuda).

Ivica Đikić rođen je 1977. u Tomislavgradu, u Bosni i Hercegovini. U novinama je počeo objavljivati sa šesnaest godina. Pisao je u Slobodnoj Dalmaciji, a od 1996. u splitskom tjedniku Feral Tribune. Danas radi kao glavni urednik tjednika Novosti.

Dosad je objavio kratki roman 'Cirkus Columbia' (Biblioteka Feral Tribune, Split, 2003.) za koji je dobio književnu nagradu Meša Selimović, prema kojem je Danis Tanović snimio igrani film.

Godine 2004. objavio je knjigu 'Domovinski obrat - politička biografija Stipe Mesića', u izdanju kuće VBZ. U Biblioteci Feral Tribune objavljena mu je 2007. knjiga 'Ništa sljezove boje' koja sadrži tri nešto duže samostalne pripovijetke.

Tportalov žiri kojim predsjeda Ana Grbac, a članovi su još Tomislav Brlek, Gordan Duhaček, Igor Mandić, Katarina Luketić, Miroslav Mićanović i Jadranka Pintarić odlučio je da je Đikićev roman najbolji od napisanih i izdanih u Hrvatskoj u 2011. godini. Njihovo obrazloženje donosimo u cijelosti:

Roman Ivice Đikića 'Sanjao sam slonove' govori o osjetljivim zbivanjima na pozadini društva u preobrazbi nadilazeći pritom dnevnopolitički novinarski angažman literarnom zrelošću pripovjedne proze.

Tri fabularne linije koje obuhvaćaju širok vremenski i prostorni raspon tjeskobe predratnog, ratnog i poratnog razdoblja u Hrvatskoj uklopljene su u sižejnu cjelinu koja analizu društvenih trauma predočuje kao međuigru krajnosti metaforički predočenih pojmovima u naslovu: čak i netvarnu prirodu snova neizbježno pritišće slonovska težina stvarnosti, u ovom slučaju emigrantskog podzemlja, hipokrizije, rata i organiziranog i neorganiziranog kriminala.

Usredotočujući se na često obrađivane teme iz još uvijek suvremene prošlosti, roman Ivice Đikića činjenicu da fikcionalno oblikovanje s jedne strane podređuje fabularnu građu svojim potrebama, dok ga istovremeno s druge strane ta građa uvjetuje, kako značenjski, tako i strukturno, pretvara u svoj središnji interes.

Primijenimo li Sloterdijkovu tvrdnju kako ponavljanje postaje efektivno različito kad gubi nevinost, možemo reći da 'Sanjao sam slonove', kao roman koji suočavanje s traumama društvene zbilje pretvara u probleme narativne strukture, suvereno pokazuje kako cijena izmicanja opasnostima aktivističke jednostranosti ne mora biti odustajanje od jasno iskazanog stava.