Filozof i esejist Alain de Botton idejni je začetnik terapije liječenjem čitanjem fikcije, koju promovira u svojoj londonskoj tvrtki The School of Life

Ideja iza biblioterapije, navodnog lijeka za depresiju i anksioznost koji je predstavio autor Alain de Botton, leži u čitanju prikladne literature, što spisatelj promovira i prakticira preko svoje organizacije The School of Life, smještene u Londonu. The School of Life zapošljava vlasnike knjižara, liječnike i umjetnike obožavatelje književnosti, koji preporučuju čitateljima knjige na temelju prethodnih razgovora s njima o njihovim životima, brigama i povijesti čitanja.

To i nije najnoviji proces, budući da su još u antičkoj Grčkoj knjižnice opisivane kao 'mjesta za liječenje duše', a u Drugom svjetskom ratu osoblje bolnica imalo je naputke da ranjenim vojnicima čita tijekom oporavka. Ipak, The School of Life prva je organizacija koja naplaćuje svoje literarne preporuke. Na tvrtkinu blogu mogu se pročitati pitanja i savjeti aktivnih biblioterapeuta.

U nedavnu postu, student umjetnosti pita se kako da se lakše nosi s kreativnom blokadom i nemogućnošću da stvori originalno djelo. Biblioterapeutkinja i slikarica Ella Burthound prepisala mu je terapiju romanima 'Velika očekivanja' Charlesa Dickensa, 'Jack Maggs' Petera Careyja i 'The Conference of the Birds' Farida ud-Din Attara. Umjetnica u intervjuu na stranici The Browser objašnjava svoj rad bliblioterapeuta:

'Kao lijek rado preporučujem eskapističku fikciju. Ako se netko osjeća obeshrabreno, možda želi pročitati knjigu koja će ih odvesti na sasvim drugo mjesto, poput romana Jilly Cooper ili Dicka Francisa, kako bi se izvukli iz trenutačnog raspoloženja.' Slikarica kaže da neprestano čita, pa čak i dok obavlja druge poslove nastoji slušati audioknjige kako bi se što bolje educirala. Smatra da je terapija čitanjem podjednako uspješna kao i psihoterapija.

'Kad čitate fikciju, zapravo preuzimate dio osobnosti autora i njegovih likova. Automatski živite drugi život kroz knjigu. Nastanjujući psihu druge osobe, temeljito ste izmijenjeni. Možda je to kratkoročnog utjecaja, ali živeći taj drugi život, barem na kratko, možete izmijeniti vlastitu osobnost.

 

Bilblioterapeuti u The School of Life susretali su se s raznim pitanjima. Bilo da je riječ o izgubljenosti adolescenata i traženju smisla i vlastitog identiteta u procesu odrastanja, o 'geekastom' romantičaru u potrazi za onom pravom ili sredovječnoj ženi zaglibljenoj u dosadi konzervativnog braka, možete računati na to da će savjetnici naći knjigu koja će utjecati na promjenu perspektive i percepcije. Uostalom, svakom agilnijem čitatelju poznato je ushićenje koje doživi prilikom identifikacije u opisu doživljaja neke svoje (uglavnom nejedinstvene) poteškoće u kvalitetnoj literaturi. Time se vodio i Alain De Botton, spisatelj bestselera 'Utjehe filozofije', 'Arhitektura sreće', 'Ogledi o ljubavi', 'Statusna tjeskoba', 'Seks, šoping i roman' i 'Umijeće putovanja'.

Autor je zahvaljujući eseju 'Kako vam Proust može promijeniti život', knjizi koja spaja fikciju, filozofiju i self-help, stekao mnoštvo poklonika diljem svijeta. Izjavio je da mu akademska zajednica nikad neće oprostiti što je Prousta učinio dostupnim, ali osobno smatra da književnost mora imati veći utjecaj od divljenja dijela uske i stručne kritike.

'Ideja da je kultura doslovce utočište u kojem možemo pronaći odgovore, neobično je zanemarena', objašnjava idejni začetnik biblioterapije te dodaje da je 'kultura postala aktivnost koju ljudi obično prakticiraju kao gosti, ponekad navrate u prolazu nedjeljom'.

Teško je procijeniti može li određena literatura, bez dodatne stručne pomoći, samostalno poljuljati nečiju depresiju, ali dokazano je da pozitivno mišljenje svakako pomaže. U magazinu Psychology Today tvrde: 'Jedna od najsnažnijih akcija u borbi protiv depresije je vaše razumijevanje koliko kritična može biti kvaliteta razmišljanja u očuvanju ili čak intenziviranju depresije- tako da je najbrži put prema promjeni načina na koji se osjećate, zapravo promjena načina na koji razmišljate. Negativni sadržaji često dolaze subliminalno, pa se tako čine puno sirovijim i iskrenijim osobama koje pate od depresije, od njihovih osjećaja ili raspoloženja.'

Ako zamjena sadržaja misli pomaže u umanjivanju depresije, zašto knjige ne bi bile dio tog procesa?