U klubu Acme danas 22. svibnja u 20 sati pogledajte dokumentarni film o aktualnim kontroverznim projektima izgradnje mega-brana Belo Monte u Brazilu i Ilisu u Turskoj. Film Damocracy ruši mit o velikim branama kao 'čistoj energiji i rješenju klimatskih promjena'. Razotkrivajući nedemokratske procese u kojima se direktno ugrožene lokalne i autohtone zajednice isključuju iz razgovora, Damocracy poziva svijet da podrži borbu tisuća ljudi čija su osnovna ljudska prava ugrožena. Ovo je priča o uništenju prirodnih ekosustava, socijalnim, kulturnim i ekonomskim gubicima koji prijete najvažnijim svjetskim kulturnim i prirodnim žarištima - Amazoniji i Mezopotamiji.

Unatoč posljedicama, nepopravljivoj ekološkoj šteti i brojnim sudskim procesima, brazilska vlada užurbano gradi treću po veličini u svijetu HE branu na jednoj od glavnih pritoka Amazone, rijeci Xingu. Belo Monte je kompleks namijenjen prvenstveno poticanju razvoja ljevaonica aluminija i drugih industrijskih postrojenja. Dizajniran za preusmjeravanje 80% toka rijeke Xingu u dva rezervoara, niz kanala i nasipa, Belo Monte će razoriti površinu od preko 1500 kvadratnih kilometara brazilske prašume te uzrokovati isušivanje 100 km duge rijeke Big Bend i njenih pritoka. Izgradnja velike i sustava manjih brana imati će pogubni utjecaj na biološku raznolikost okolnog područja. Endemske vrste kornjača i majmuna izgubiti će svoje prirodno stanište, znanstvenici predviđaju izumiranje tisuća vrsta riba što je ekvivalent od 10% svih vrsta slatkovodne ribe na svijetu. Na području gradnje brane živi preko 25 etničkih skupina. Posebno su ugrožene plemenske zajednice čija tradicionalna kultura življenja ovisi isključivo o rijeci. Neke od regija nestati će pod vodom, a prisilno preseljenje čeka 20.000 do 40.000 ljudi. Belo Monte prijeti biti jednim od najvećih, najrazornijih infrastrukturnih projekata ikad sagrađenih u Amazoniji.

Jednako ovijena pravnom i moralnom kontroverzom je Ilisu brana u Turskoj. Ako se izgradi, Ilisu će uništiti i poplaviti 12 000 godina star drevni grad Hasankeyf koji zadovoljava devet od deset kriterija UNESCOve svjetske kulturne baštine. Brana je prijetnja netaknutim priobalnim staništima i biološkoj raznolikosti područja duž rijeke Tigris koja teče kroz Mezopotamiju sve do močvara Basri u Iraku. Predviđa se izumiranje svjetski ugroženih životinjskih vrsta karakterističnim za područje Mezopotamije (egipatski sup, ris, leopard, eufratska kornjača). Više od 35 000 ljudi biti će prisiljeno potražiti nove domove. Unatoč sudskoj presudi i povlačenju sredstava iz europskih kreditnih agencija 2009. godine kada turska vlada nije ispunila sve kriterije za zaštitu okoliša, kulturne baštine i lokalne zajednice, rad na brani ide dalje.

Novi val gradnje brana

80ih i 90ih mega-brane postaju temom i jednim od glavnih spornih pitanja zagovaratelja očuvanja prirode i zaštite okoliša. Više od 50.000 brana izgrađeno je na preko polovice najvećih svjetskih rijeka tijekom prošlog stoljeća, uzrokujući trajna oštećenja prirode i kulturne baštine te raseljavanje 40 do 80 milijuna ljudi koji su izgubili svoje domove zbog poplava. Uslijed industrijskog razvoja koji prati izgradnju (kanali, planovi navodnjavanja, ceste, željezničke pruge, visokonaponski vodovi), više milijuna ljudi ostaje bez zemlje, a znatno veći broj gubi pristup čistoj vodi, izvoru hrane i drugim prirodnim resursima. Traume nanesene raseljenim narodima izuzetno su teške, a posebno su pogođene autohtone plemenske zajednice.

Zbog katastrofalnih ekoloških i društvenih posljedica te ne poduzimanja mjera kojima bi se gubici smanjili ili ublažili, Svjetska banka 1997. godine osniva Svjetsku komisiju o branama (WCD). U svom završnom izvješću 2000. godine, Komisija je zaključila da su brane najčešće projektirane i izgrađene na način koji uzrokuje preveliku štetu za prirodni okoliš i stanovništvo. Kao rješenje WCD je predložila (neobvezujuće) smjernice za izgradnju brana, a Svjetska banka je zaustavila daljnje financiranje projekata. Globalna izgradnja mega-brana znatno je opala i tijekom 90ih praktično je obustavljena.

Međutim, posljednjih 10 godina izgradnja brana cvate više nego ikada prije. 1) Hidroelektrana se uobičajeno smatra 'zelenim' izvorom energije. Tijekom energetske tranzicije problemi oko brana jednostavno su se 'isprali', a Svjetska banka iznova je otvorila mogućnost financiranja projekata ignorirajući smjernice komisije koju je sama osnovala. Čak i velike međunarodne ekološke udruge koje su se koncem prošlog stoljeća žestoko protivile takvim projektima, danas šute. 2) S 28 300 velikih brana u zemlji te jakim međunarodnim lobijem Kina se smatra globalnim igračem na hidroenergetskom tržištu. Kineske tvrtke s kineskim novcem grade bez ikakvih prepreka naročito u Africi i drugim azijskim zemljama. Valja spomenuti i angažman europskih kompanija koje zbog strožih ekoloških i ljudskih prava nisu u mogućnosti graditi u regiji stoga promiču projekte 'čiste energije' zemljama u razvoju.

Trenutno se godišnje ulaže preko 100 milijardi $ u izgradnju hidroelektrana. Do 2020, protivno međunarodnim standardima, očekuje se izgradnja nekoliko tisuća novih pogona. 570 brana se projicira na Balkanu, u Turskoj 1500. Unatoč visokoj gustoći brana, Austrija planira novih 60 hidroelektrana. Samo na Amazoni projicirano je 60 mega-brana i 600 srednjih. Uz Amazoniju i Mezopotamiju obuhvaćena je Indonezija te rijeke Zambezi, Kongo i Nil u Africi. Gotovo sve rijeke postati će brane, a projekti su sve veći i veći. Planirana brana Gran Inga na rijeci Kongo biti će dvostruko veća od najveće hidroelektrane na svijetu Tri klanca u Kini. Realizacijom projekta Tri klanca poplavljeno je 29 milijuna četvornih metara zemlje, dva velika i 116 manjih gradova su se potopila, raseljeno je više od milijun i indirektno pogođeno oko dva milijuna stanovnika. Troškovi Gran Inga su 80 milijardi američkih dolara, Svjetska banka je priopćila da će financirati projekt.

www.facebook.com/acmezadar