Pisac Stephan Evans istražio je uvrnuti svijet bajki braće Grimm, uspavanki ispunjenih pričama o unakazivanju, kanibalizmu, infanticidu i incestu.

Iza slatkih naslova bajki braće Grimm leže mračne priče o seksu i nasilju, smatra Evans.

'Te bajke daleko su od svega nama danas zamislivog ili prihvatljivog. Da su kojim slučajem nastale kao videoigre, sigurno bi dobile zabranu distribucije', objasnio je.

Jacob i Wilhelm Grimm pisali su u drugačijem svijetu. Živjeli su u gradiću Kassel u Njemačkoj gdje su studirali pravo i književnost te napisali više od 150 priča koje su objavili između 1812 i 1814. Neke od njih su zaboravljene, ali neke poput Crvenkapice, Pepeljuge, Ivice i Marice i Snjeguljice, postale su dio neizostavnog repertoara bajki za djecu te se čine bezvremenskima.

Tijekom godina doživjele su transformaciju u bezbrojnim adaptacijama: Disney ih je ublažio, likovi se pojavljuju u stripovima, filmovima, a pisci ih svakim nadopisivanjem pomalo prekrajaju.

Maria Tatar, profesorica njemačkog folklora i mitologije na Harvardu, tvrdi da su originali bili jako daleko od suvremenih, adaptiranih verzija priče.

'Nisu bili politički korektni. Prepuni su seksa i nasilja. U 'Snjeguljici' maćeha zahtijeva pluća i jetru malene djevojčice. Ona ima samo sedam godina i lovac je odvodi u šumu. To je zastrašujuće. Zla maćeha natjerana je da pleše do smrti u užarenim crvenim željeznim cipelama. U Pepeljugi, zlim polusestrama odrezani su nožni prsti i pete.

Bajke o krvoproliću i seksualnosti John Updike nazvao je pornografijom za klince. Ne mogu pratiti sve suvremene verzije 'Snjeguljice'. Nije riječ samo o Disneyjevoj produkciji; filmaši rade verzije samo za odrasle izvlačeći iz njih naglasak na perverznoj seksualnosti.

Iako su to priče o dobru i zlu, u kojima se laganje i obmanjivanje kažnjavaju, težak pošten rad je nagrađen, dogovori se moraju poštovati, a stranaca se treba pribojavati, ali ipak ne zahvaljuju tome svoju vječnu privlačnost. Moralne poduke nikad nisu zabavljale publiku, ali sablasne i napete priče s neizvjesnim krajem, sasvim sigurno drže pažnju. Pružaju nam scenarij 'što ako'; što ako se dogodi upravo najgora stvar koju smo mogli zamisliti, ali ublaženo vremenskim odmakom, budući da se događaju 'jednom davno' i završavaju 'živjeli su sretno do kraja života'.

Jasno je da mnoga djeca uživaju u zastrašujućim detaljima, a da ih roditelji izbjegavaju. Neki roditelji izbjegavaju čitati primjerice 'Rumpelstiltskina' djeci, jer priča uključuje otmicu i smaknuće. Mnogi roditelji također izbjegavaju 'Pepeljugu' smatrajući da je loš model za djecu, jer po cijele dane samo obavlja kućanske poslove', objasnila je Tatar.

 

U rodnom gradiću braće Grimm u tijeku je izložba originalnih publikacija bajki i ostalih njihovih djela, izloženih u Gradskoj vijećnici.

Postoji i dio izložbe na kojem stoji upozorenje da maloljetnici nemaju pristup. U tom dijelu izložbe, iza teške zavjese, odrasli posjetitelji mogu pročitati najnasilnije isječke iz bajki. Jedna od kuratorica izložbe, Louisa Dench, smatra da upravo ti 'sakriveni' dijelovi pokazuju da dobro trijumfira nad zlim, koje uvijek na kraju biva kažnjeno i poraženo.

'Postoji dobro i postoji zlo i o tome nema rasprave. To je vrlo razumljivo djeci. Jasno je, dobro uvijek pobjeđuje i to je najvažnija poruka', kazala je kustosica koja misli da su bajke zadržale privlačnost kroz stoljeća zbog ostavljanja prostora čitateljskoj imaginaciji.

'Karakterizacije su limitirane pa ostaje puno prostora za nadogradnju. Ako vam netko čita, mozak popunjava praznine. To je dio magije bajki', objasnila je.

Evans na kraju zaključuje da su bajke braće Gimm izrazito mračne, ali i uzbudljive te da će, unatoč nasilnim dijelovima, preživjeti sljedećih dvjesto godina.