San o vlastitoj državi je potrebno ostvariti, kaže nam Jaume Cabre, književnik, scenarist, profesor, uistinu osebujna ličnost koja ovih dana boravi u Zadru i gost je Odjela za iberoromanske studije Sveučilišta u Zadru.

S Cabreom smo se susreli dva puta, prvi put kada su se studenti pridružili akciji ''Katalonski put'' na Morskim orguljama, a drugi put u studentskom klubu, uoči književne večeri.

Cabre nam je odmah kazao da je Zadar prekrasan, još ljepši uživo nego u pričama onih koji su njime oduševljeni. U Hrvatskoj je već bio, u Zagrebu (gdje ga je dočekao snijeg) te u Puli.

Po prvi put je u našem gradu i kaže da mu je jako drago što se katalonski jezik uči na zadarskom sveučilištu jer se radi o jeziku kojemu država ne pomaže.

''Glasovi Pamana'', roman Jaume Cabrea, preveden je na hrvatski jezik i objavila ga je Fraktura. Riječ je o spoju povijesnih zbivanja i suvremenosti, koji su povezani napetom pričom o nesretnom učitelju izgubljenom u vrtlogu ratnih zbivanja i pokušaju da se usprkos svim preprekama razotkrije istina iz mračne prošlosti.

''Povijesnoj temi i sjećanju dana je važnost u mom romanu, iako mi to nije bila prva namjera. Fokusirao sam se prije svega na likove, njihovu karakterizaciju, ali kontekst ih je nadrastao.Kada imate jednu tešku, pa i okrutnu stvarnost, u kojoj društvo pati, shvaćate da kao pisac morate nešto reći o tome. Mislim da sam napisao roman s porukom - nećemo zaboraviti!", kazao nam je Cabre.

Književnik s prof. Boškom Habušem, koji nam je prevodio s katalonskog jezika

Cabre predaje na sveučilištu, a bavio se i pisanjem scenarija i kazališnih drami. Ipak, poseban značaj pridaje svom zanimanju profesora.

''Učitelj mora prenositi strasti; pobuditi interese i kod učenika stvoriti potrebu promišljanja i otvorenosti prema novim idejama''.

Čini se da je situacija u Španjolskoj slična onoj kod nas - od pisanja knjiga se baš i ne može živjeti. Cabre ima sreću da se etablirao u sam vrh, prevedena su mu djela na brojne jezike.

Kada je riječ o čitanju, priznaje da ne zaobilazi mlade, neafirmirane autore, ali na popisu knjiga koje želi pročitati još ima mnogo onih antologijskih; književnih klasika. ''Važno je da me knjiga zainteresira, nije važno radi li se o katalonskom ili stranom piscu. Čitajući mlade autore, zapazio sam da im često fali iskustva, ali odmah se može prepoznati ako je netko talentiran. To me oduševljava'', kaže naš sugovornik.

Roman ''Glasovi Pamana'' ostvario je svojevrsnu renesansu u Španjolskoj, pa je Cabre doživio reizdanja i probudio se interes za ostala djela koja je objavio na katalonskom jeziku. Cabre. smatra da se u njegovoj priči mnogi Španjolci mogu pronaći.

Glavni junak romana mladi je učitelj Oriol Fontelles koji dobije službu u Toreni, idiličnom selu u katalonskim planinama gdje se čuje žubor rijeke Pamano, te mu se čini da je pronašao idealan dom za svoju buduću obitelj. No, Torenom vedri i oblači okrutni načelnik, falangist Valentí Targa, koji nije samo vjerni sluga Francu, već je i produžena ruka najmoćnije žene u selu i pokrajini, Elisende Vilabru.

Pedeset godina poslije, pripremajući knjigu o selima i grobljima okruga Pallars, plaha učiteljica Tina Bros otkriva tajne koje su povijesti ostale sakrivene, a duhovi prošlosti oživljavaju u neočekivanim ulogama. Ipak, Elisenda Vilabru i dalje je fatalna žena, koja iz sjene povlači konce kako bi sačuvala svoje tajne, a na tom putu ne preza ni od zločina.

Iako ne voli svrstavanja u kalupe i polemiziranje, pisac nam otkriva da društveni angažman smatra neophodnim, a posebno mu je važna stilska angažiranost. Svaku rečenicu brusi do savršenstva, piše sporo, ali priča je doista dio njega, živi s njom i živi za nju. Sedam godina pisao je ''Glasove Pamana'' i u roman unio cijelog sebe.

''Pisac mora poznavati jezik kojim piše u toj mjeri da se s njim može igrati. Mora imati strahopoštovanje prema svom jeziku - naposljetku, čitatelj se zaljubljuje u riječi. Jezik je taj zbog kojeg će čitatelj djelo prihvatiti ili odbaciti'', zaključuje pisac.