Treći koncert iz ciklusa Kanconijer Zbora i Simfonijskog orkestra HRT-a pod ravnanjem Tončija Bilića te solista na gitari Petrita Çekua održat će se u četvrtak, 20. veljače u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog.

Na repertoaru su djela Mauricea Ravela "Pavana za preminulu infantkinju", "Concierto de Aranjuez, za gitaru i orkestar" Joaquina Rodriga te "Harmonium, za zbor i orkestar" Johna Adamsa.

Španjolski skladatelj Joaquin Rodrigo (1901. - 1999.) najpoznatiji je po koncertu za gitaru i orkestar "Concierto de Aranjuez" koji mu je, nakon praizvedbe 1940. u Barceloni, donio svjetsku slavu i svrstao ga među najvažnije španjolske skladatelje. U tom - vjerojatno najslavnijem djelu za gitaru i orkestar uz simfoničare će nastupiti Petrit Çeku.

Petrit Çeku rodio se 1985. u Prizrenu, a gitaru je diplomirao 2008. na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Usavršavao se kod mnogih uglednih gitarističkih pedagoga osvajajući nagrade na međunarodnim natjecanjima (devet prvih nagrada). Prvi album objavio je Naxos 2008. godine.

"Pavana za preminulu infantkinju" Mauriceu Ravelu (1875.-1937.) donijela je veliku popularnost kada ju je 1902. prvi put javno izveo španjolski pijanist Ricardo Vines.

Djelo izvorno skladano za klavir Ravel je 1910. preradio za orkestar, a sam ga je opisao kao "evokaciju pavane koju je mala princeza u davnim vremenima mogla plesati na španjolskom dvoru".

U drugom dijelu programa simfoničarima će se pridružiti zbor kako bi zajedno izveli skladbu "Harmonium za zbor i orkestar" američkoga skladatelja Johna Adamsa (1947.), jednog od glavnih predstavnika glazbenog minimalizma. Djelo je nastalo po narudžbi Simfonijskog orkestra San Francisca i na poticaj dirigenta Eda de Waarta, a Adams je u njemu uglazbio tekstove engleskog pjesnika i satiričara s prijelaza u 17. stoljeće Johna Donnea te američke pjesnikinje 19. stoljeća Emily Dickinson, oblikovavši tri dijela skladbe "Negative Love", "Because I Could Not Stop For Death" i "Wild Night". Praizveden u San Franciscu pod ravnanjem Eda de Waarta 1981., "Harmonium" je dvadeset godina poslije u izvedbi Simfonijskog orkestra BBC-a, publiku zadivio grandioznošću, svrstavši se među klasike novijega suvremenog repertoara koji, kako je napisao "The Times", dokazuje da se "minimalizam može uspješno kombinirati s romantičarskim zanosom".