Nagrađivani književnik Hanif Kureishi, kojega je časopis Times uvrstio među pedeset najvećih britanskih pisaca od 1945. naovamo, izjavio je da su tečajevi kreativnog pisanja "gubitak vremena" a većina studenata koji ih pohađaju, uključujući i velik njegovih vlastitih studenata, posve netalentirana.

Kureishi, koji na londonskom Sveučilištu Kingston podučava studente pisanju romana, scenarija i drama, smatra da je 99,9 posto njegovih studenata posve netalentirano, a tek "taj mali postotak koji preostane ima nekog talenta", piše The Independent.

"Većina mojih studenata naprosto ne zna ispričati priču. Znaju pisati rečenice, ali nemaju pojma kako priču razviti i ispričati do kraja a da pritom nitko ne umre od dosade čitajući ju", izjavio je autor nagrađivanog romana "Buda iz predgrađa".

"Pisati nije lako a znati pisati velika je vještina. Može li se tome nekoga naučiti? Mislim da ne", dodao je Kureishi, govoreći na književnom festivalu Independent Bath Literature Festival u organizaciji Katedre kreativnog pisanja na Sveučilištu Bath Spa.

"Studenti uglavnom ne razumiju da je priča ta koja te zapravo vodi. Glavna im je briga pisanje i proza, a ti si misliš: 'Dovraga i proza, nitko ti knjigu neće čitati zbog proze, jedino što žele saznati jest što će se sljedeće dogoditi u priči'", pojasnio je pisac, poznat među studentima kao izuzetno zahtjevan profesor.

Kureishi (59), koji je književnu karijeru započeo pišući pornografiju pod pseudonimima Antonia French i Karim prije nego se u dobi od 18 godina pridružio londonskom kazalištu Royal Court i počeo pisati drame i scenarije, izjavio je kako, da sada počinje ispočetka ne bi potrošio na tisuće funta za tečajeve kreativnog pisanja.

"To bi bilo suludo. Radije bih pronašao jednog učitelja za kojega bih smatrao da bi mi mogao pomoći", kazao je, napomenuvši kako zapravo uopće nije stvar u samim tečajevima.

Stvar je u tome da takve tečajeve drži previše različitih ljudi koji studente podučavaju stvarima koje im zapravo uopće ne trebaju, dok sami studenti mahom zajedno rade na načine koji niti su od pomoći niti su kreativni, pojasnio je.

Uloga profesora kreativnog pisanja nije proizvoditi buduće pisce bestselera, ali im zato može reći imaju li talenta i dati im smjernice, kako ne bi gubili previše vremena, smatra. "Sposobnost kreativnog pisanja usvaja se polako: tek nakon otprilike tri godine studenti se počinju buditi, a nakon pet počinju nešto i shvaćati o pisanju", poručio je Kureishi.