Francuski pisac Mathias Enard predstavio je večeras u Zagrebu svoj roman "Zona", mješavinu špijunskog trilera i osobne ispovjesti napisanu praktički u jednoj rečenici, koji je kritika proglasila modernim Homerovim epom i jednom od doista originalnih knjiga desetljeća.

Čitava se knjiga odvija za vrijeme jednog putovanja vlakom, a dijelom je inspiraciju za njezinu strukturu i potražio u Homerovoj "Ilijadi", kazao je pisac na tribini u Kinu Europi. "Možemo reći da sam napisao knjigu u kojoj se naracija kreće u skladu s putovanjem tog vlaka, koji putuje bez puno zastoja", dodao je.

Enard, koji je za "Zonu", svoje najpoznatije djelo napisano 2008., dobio brojne pohvale i nagrade, gost je Festivala svjetske književnosti kao još jedan pisac nakladnika Frakture, u čijem je izdanju knjiga objavljena u nas, u prijevodu Ivane Šojat-Kuči.

Čitav roman, izuzev tri ubačena isječka fiktivnog ljubavnog romana čija se radnja odvija usred palestinsko-izraelskog sukoba, napisan je naizgled beskonačnom rečenicom - proteže se na gotovo 500 stranica, uz praktički niti jedan dijalog, zarez ili odlomak te bez ijedne točke, uz tek distancirani pokušaj strukturiranja kroz poglavlja.

Osnova i priprema za njega na neki je način bio Enardov roman "Savršeno ciljanje" (2003.), koji se odvija za vrijeme rata u Libanonu, a koji predstavlja "arhiv za 'Zonu'". Ono što ga je zanimalo je na koji se način o ratu govori kroz literaturu i kako o ratu govore bivši borci, o čemu je namjeravao napisati znanstveni esej ili doktorat. "Zona" je rezultat desetogodišnjih istraživanja i prikupljnja podataka.

Područje Mediterana

Zona u knjizi je područje Mediterana - metaforička, ne geografska - a početak romana početak je putovanja vlakom francuskog špijuna hrvatskoga podrijetla Francisa Servaina Mirkovića iz Milana u Rim kako bi tamo pokušao Vatikanu prodati svoj kovčežić pun tajni.

Francis je potomak hrvatske ustaške dijaspore, veteran Domovinskog rata i profesionalni špijun, kriv za brojne ratne zločine i ubojstva. U Rimu je naumio odreći se svojeg identiteta i preuzeti novi, svojeg nekadašnjeg prijatelja Yvana Deroya, zauvijek zatvorenog u mentalnoj instituciji. Dok tako putuje, drijema, promatra ljude u vlaku, čita i razmišlja, njegovo se fizičko putovanje pretvara u introspektivnu analizu vlastita života, dodatno pojačanu učinkom amfetamina koji je konzumirao. Kovčežić, u kojemu se nalazi njegova pozamašna arhiva dokaza o ratnim zločinima s imenima žrtava i počinitelja, na neki način predstavlja njegovu osobnu zonu - i mentalnu i zemljopisnu.

Autor je priznao da je Francisa Servaina modelirao prema stvarnoj osobi, čovjeka kojeg zna osobno, a koji nije želio biti spomenut u zahvali. No, u njega je utkao i puno sebe, a naumio je da Francis zapravo predstavlja Europu - njezinu mješovitost, složenost, tamnu stranu i odnos prema povijesti, dok istodobno, s druge strane, on neprekidno pokušava ići naprijed, kazao je.

Tribina s Enardom pretposljednjeg dana festivalskih događanja ponovno je napunila Dvoranu Mueller Kina Europe. Festival završava sutra "Razotkrivanjima" s njemačkom spisateljicom Annom Katharinom Froehlich i Fincem Kjellom Westom.