Hrvatska ima veliku budućnost kao koprodukcijska zemlja, jer uz raznolikost pejzaža ima ambicioznu, profesionalnu i susretljivu filmsku ekipu koja na svim razinama olakšava rad na filmu, rekao je danski redatelj Ole Christian Madsen, autor filma "Itsi Bitsi", koji je većinom sniman u Hrvatskoj, a premijerno je prikazan na ovogodišnjem Zagreb Film Festivalu.

Radnja te biografske priče o Eiku Skaloeu, danskom aktivistu, pjesniku i glazbeniku, događa se u dvadesetak zemalja, a Hrvatska je tijekom pet tjedana, koliko je trajalo snimanje, 'glumila' njih sedamnaest, među ostalim, Grčku, Tursku, Francusku, Dansku, Nepal, Španjolsku, Maroko.

Na panelu o sve jačim vezama hrvatskih i danskih filmaša, održanom u četvrtak, Madsen je podsjetio da je u Hrvatskoj imao ekipu od šezdesetak ljudi, a najviše mu se svidjelo što su oni, za razliku od SAD-a, nastojali uspostaviti osobni odnos temeljen na nečem zajedničkom. To je vrlo važno za snimanje filma, a ugodno sam se iznenadio što s ovdašnjim ljudima dijelimo sličan smisao za humor, ironiju i sarkazam, dodao je.

Zadovoljan je i što je radni dan snimanja u Hrvatskoj duži nego u Danskoj jer, ustvrdio je, umjetnost se ne može stvarati ako se snima manje od deset sati dnevno, s obzirom da se samo na stanku za ručak i ponovno uhodavanje na posao nakon nje uzima previše vremena, zbog čega trajanje i troškovi snimanja rastu. Kao još jednu prednost koja je pravagnula da donesu odluku da se film snima upravo u Hrvatskoj, istaknuo je cijene, sve je jeftinije nego, primjerice, u Argentini gdje su namjeravali snimati, pa je početni budžet od 45 milijuna kuna sveden na trideset milijuna.

Dodatni razlog bile su i poticajne mjere - producent filma "Itsi Bitsi" Lars Bredo Rahbek kaže kako su u Hrvatskoj potrošili oko 8,5 milijuna kuna, a dvadest posto dobili su natrag kroz programe poticaja za koprodukcije u Hrvatskoj. Nikada dosad nismo snimali tako složen film jer smo odlučili prikazati dvadesetak zemalja, pa smo zbog proračuna imali samo dva izbora - hoćemo li putovati po svijetu s manjom ekipom od planirane ili pronaći zemlju koja može djelovati kao mnoge, rekao je.

Dansko-hrvatsku filmsku suradnju zakotrljala je manjinska koprodukcija "Soba 304", priča o ljudima koji se igrom slučaja susreću u jednom hotelu, snimljena u zagrebačkom "Palaceu". Direktor fotografije bio je Igor Martinović, a u glumačkoj ekipi i hrvatski glumci - Ksenija Marinković, Ivo Gregurević i Leon Lučev.

Birgitte Staermose, redateljica tog filma, rekla je da nije htjela snimati u Kopenhagenu jer, iako je grad lijep, tamošnji su hoteli loši i djeluju jeftino. Očajnički sam tražila lokaciju na kojoj sam mogla ostvariti svoj san, a to je bilo u zagrebačkom hotelu koji nam je u svemu izašao u susret, napomenula je.

Ankica Jurić Tilić iz "Kinorame" producentica je filma "Ne gledaj mi u pijat" Hane Jušić, koji će se početi snimati idućeg kolovoza u Šibeniku, a jedan od koproducenata bit će iz Danske. Zanimljivo je da nam na radionici za razvoj scenarija u Torinu nisu prišli španjolski, francuski ili talijanski koproducenti, s obzirom na to da se film događa u mediteranskom okružju, nego danski koproducent s kojim smo vrlo brzo dogovorili suradnju, napomenula je.

Redateljica Željka Sukova i producent Aleš Suk predstavili su još jednu koprodukciju dviju zemalja, eksperimentalni dokumentarno-igrani film "Zimsko čudo", nastao 2012. u okviru radionice CPH:LAB. Rad na tom filmu, koji prati muškarca i ženu koji žive na različitim stranama svijeta, Sukova je opisala "kao da na godinu dana dobijete novog muža kojega baš i ne razumijete".

Danski i hrvatski filmaši, kao i gosti ZFF-a, nastavit će svoje razgovore na još jednom panelu, koji se održava u četvrtak u Zagrebačkom plesnom centru, a glavna tema bit će filmski fondovi, kako prepoznati najbolje te što je u suradnji s njima najvažnije producentu, a što autorima.