U okviru Zagreb Film Festivala u subotu će se u kinu Tuškanac obilježiti Dan LUX filma, projekcijama triju finalista za istoimenu nagradu koju dodjeljuje Europski parlament za postignuća u europskoj kinematografiji.

 

Ove su godine u užem izboru filmovi "Kad otvorim oči" tuniske redateljice Leyle Bouzid, švicarski "Moj život kao Tikvica" Claudea Barrasa i njemački "Toni Erdmann" Maren Ade.

Radnja filma "Kad otvorim oči", tuniskog kandidata za Oscara, smještena je u ljeto prije Jasminske revolucije. Film prati mladi underground rock bend s osamanestogodišnjom pjevačicom, koja se uz pomoć glazbe i stihova želi oduprijeti represivnom sustavu.

Leyla Bouzid je studirala francusku književnost na Sorboni i režiju na pariškoj filmskoj školi La Femis. Njezin je prvijenac premijerno prikazan na Međunarodnom festivalu u Veneciji, u sklopu programa Dani autora.

Film "Moj život kao Tikvica" animirana je pustolovina o malenom dječaku zvanom Tikvica, koji završi u domu za nezbrinutu djecu. Najprije je zastrašen tim mjestom, no s vremenom ondje pronalazi novu obitelj i ljubav.

Claude Barras je redatelj brojnih kratkometražnih filmova, a "Moj život kao Tikvica", njegov je prvi dugometražni animirani film. Na Međunarodnom festivalu animiranog filma u Annecyju osvojio je nagradu publike i nagradu za najbolji dugometražni film.

"Toni Erdmann", njemački kandidat za Oscara i film s najviše nominacija Europske filmske akademije opisuje se "kao naizmjence urnebesna i nelagodna dramedija o kompliciranom odnosu između ukočene poslovne žene i njezinog neobuzdanog, šaljivog oca".

Kad se umirovljeni učitelj klavira odluči ponovno zbližiti s kćerkom, što ona odbija, ubacuje se u njezin privatni i poslovni život pod alter-egom osebujnog biznismena, Tonija Erdmanna.

Film je na festivalu u Cannesu osvojio nagradu FIPRESCI za najbolji film, a kasnije i za najbolji film godine, čime je Maren Ade postala prva redateljica kojoj je dodijeljeno to prestižno priznanje.

Nagradom LUX podupire se kulturna raznolikost i želi premostiti jezične barijere među europskim narodima, a ona pomaže i da europski filmovi lakše dopru do šire publike.

Dani LUX filma održavaju se u više od 40 gradova EU, imaju titlove na svim službenim jezicima Unije te potiču rasprave o temama koje se tiču svih njezinih članica.

Upravo to kao jedan od važnijih dosega nagrade smatra i Doris Pack, bivša članica Europskoga parlamenta i koordinatorica Nagrade LUX .

Podsjetivši na riječi njemačkog redatelja Wima Wendersa o tome da se za stabilnu Europu trebaju ispričati europske filmske priče, Pack je rekla da Nagrada LUX čini i više od toga, jer prevođenjem na 24 jezika izabrani filmovi postaju dostupniji širem krugu ljudi.

Europski parlament Nagradu LUX dodjeljuje od 2007. za postignuća u kinematografiji, a s ciljem poboljšanja distribucije europskih filmova i potpore širenju europskih produkcija i koprodukcija.

O dobitnicima se odlučuje nekoliko mjeseci i kroz više etapa, od rasprave o više od 70 europskih filmova u kojoj sudjeluje žiri od dvadeset filmskih stručnjaka, preko objavljivanja službene selekcije deset filmova, do izbora tri najbolja.

Dobitnik Nagrade LUX, koju biraju zastupnici u Europskom parlamentu bit će objavljen u prosincu ove godine.