Glazbena predstava "Anđeli imaju krila, zar ne?", premijerno izvedena u petak navečer u zagrebačkom Gradskom kazalištu Trešnji u režiji Ladislava Vindakijevića, priča je o životu autora popularne božićne pjesme "Zvončići" Jamesa Pierponta.

Dramatizaciju Pierpontova života potpisuje spisateljica i dramaturginja Lada Martinac Kralj, koja je priču oblikovala kao put nesretnoga, životom razočaranoga Jamesa (tu nazvanoga John) do anđeoskih visina, od njegova upoznavanja s anđelima, skladanja za njih "božanstvene anđeoske himne", do njegove smrti i konačnog spasenja od nesretnog života na zemlji ispunjenog razočarenjima i ratovima.

No, život autora jedne od najizvođenijih i najpopularnijih melodija svih vremena zapravo je samo okosnica glazbene priče koja je u svojoj biti prikaz jednog vremena američke povijesti.

Naslovno pitanje "Anđeli imaju krila, zar ne?" samo je jedna od tema koje se provlače kroz predstavu, a postavljaju ga razni likovi u različitim situacijama kao neku vrstu retoričke tvrdnje kojom izražavaju svoje prihvaćanje postojanja anđela kao svakodnevne činjenice, odnosno, vjere u raj kao temeljne odrednice ljudskih stremljenja.

Ostale teme u jednakoj mjeri pripadaju vremenu i kontekstu u kojemu je Pierpont (1822.-1893.) živio i stvarao - prohibicija i nezakonito bogaćenje prodajom alkoholnih pića, američki Građanski rat, strog obrazovni sustav, rodoljublje, siromaštvo, dok je sveamerički san "od pepela do zvijezda" ozbiljno poljuljan teškim životom i neuspjesima s kojima se suočava multitalentirani i obrazovani Pierpont.

To ga tjera u depresiju a od želje da se ubije skokom s mosta spašava ga Anđelak, sišao s neba u potrazi za autorom himne kojom anđeli žele pozdraviti svetog Petra kad im dođe u posjet.

Pierponta je u predstavi utjelovio Krunoslav Klabučar, a Anđelak je Tena Jeić Gajski. U predstavi još glume Sanja Hrenar, Tvrtko Jurić, Marijana Mikulić, Toni Šestan, Ivana Bakarić i Hrvoje Barišić.

Nekoliko je razvojnih linija fabule - jedna se odnosi na Pierponta i njegov život, te druga na anđele koji pokušavaju pronaći nekoga na zemlji tko bi im skladao himnu, a ispričane su naizmjenično kroz izmjenu prizora i scenografije.

Kroz priču i pjesmu - autor glazbe je Elvis Stanić - Pierpont u konačnici pronalazi izlaz iz svojih zemaljskih briga: metak zadobiven na bojišnici rata vođenog oko pitanja ukidanja ropstva otvara mu put u vječnost na nebu, gdje će svakako dobiti krila, jer "Anđeli imaju krila, zar ne?".

Njegova pjesma "Zvončići", kada je nakon brojnih poteškoća s inspiracijom konačno sklada i preda anđelima, samo je jedna od epizoda predstave koja, budući da pjesmu zna svako dijete u gledalištu, predstavlja njezin "vrhunac prije kraja".

Jedna od većih atraktivnosti predstave svakako su kostimi Danice Dedijer, koji snažno odražavaju karaktere likova - anđeli su divna bijela paperjasta bića, pripadnike establishmenta obilježava crna strogoća, mafijaši su slikovito crnobijeli, dok je Pierpont odjeven u tople smeđe tonove.

Glumački ansambl dopunjavaju polaznici Trešnjinih Dramskih radionica, a u ulogama anđela, đaka, vojnika, mafijaša i siročića izmjenjuju se Ema Črnković, Rebeka Čuljak, Dora Jančić, Maja Kovačić, Tonka Kovačić, Antea Mandić, Lucija Žurić, Jan Bahat, Stjepan Gašparić, Mladen Hren, Gabrijel Kokot, Rafael Kokot, Mihael Rubinić, te Sunčan Vojvodić.

Vindakijević s Ivanom Duićem potpisuje i scenografiju, koreografkinja je Đurđica Kunej, rasvjetu je oblikovao Zvonko Brnas, a ton Daniel Biffel.