Po uzoru na slično zagrebačko događanje s kraja 19. stoljeća, Muzej grada Zagreba šesnaestu godinu tijekom zadnjeg vikenda fašnika priređuje edukativni program "Žive slike", u okviru kojega će posjetitelji 14. i 15. veljače besplatno obići taj gornjogradski muzej, dok će ih kostimirani likovi poznatih i manje poznatih Zagrepčana voditi kroz prošlost svoga grada.

Osobnu povijest i povijest grada u vremenu u kojem su živjeli posjetiteljima će u prvom licu tumačiti, među ostalima, kralj Bela IV., prvi zagrebački biskup Duh, Crna kraljica Barbara Celjska, klarisa Judita Petronila Zrinska, barunica Ana Marija Rauch, arhitekt Viktor Kovačić, pjesnik Tin Ujević, dramska umjetnica Nina Vavra, izumitelj Slavoljub Penkala, pjesnik Tin Ujević, trgovac Naum Malin, gradski sudac Adam Balogh, prva kondukterka Paula Landsky.

Kako do 15. ožujka u tom muzeju traje izložba "Odjeci s bojišnice - Zagreb u Prvom svjetskom ratu", kojom je obilježena stota obljetnica toga rata, dio programa posvećen je toj temi. Kroz izložbu će voditi veletrgovac i mecena Šandor Aleksander, tajnica Odbora zagrebačkih gospođa za ratnu pripomoć Klotilda Cvetišić, osnivač zagrebačke ortopedije Božidar Špišić, bolničarka Hana Mašek, kipar Robert Frangeš Mihanović, veterinarka u Stabilnoj bolnici erarskih konja, vojnik 25. pješačke pukovnije i drugi.

Šandor Aleksander bio je zagrebački gradski zastupnik i predsjednik trgovačkog društva Merkur, a djelujući u Društvu za promet stranaca poticao je razvoj hrvatskog turizma. Skoro sve svoje prihode trošio je u humanitarne svrhe, a u vrijeme Prvog svjetskog rata osnovao je pripomoćnu kuhinju za članove obitelji vojnika na bojištu, koja je prerasla u dobrotvorno društvo Prehrana. Do 1925. to je društvo podijelilo petnaest milijuna besplatnih obroka.

Prva profesorica u Hrvatskoj, Klotilda Cvetišić je kroz Odbor zagrebačkih gospođa za ratnu pripomoć u vrijeme Prvog svjetskog rata brinula za udovice i djecu poginulih vojnika, a jedna od njihovih najpoznatijih humanitarnih akcija bilo je postavljanje spomen-lipe na Jelačićevom trgu u koju su Zagrepčani postavljali čavle - za svaki su čavao davali po jednu krunu.

Liječnik Božidar Špišić vlastitim je sredstvima 1908. u Zagrebu osnovao prvi ortopedski zavod na jugoistoku Europe, u prizemlju Obrtne škole na Kazališnom trgu gdje je provizorno bila smještena Bolnica Crvenog križa. Špišić je skladao i napisao tekst za himnu ortopeda.

Publici će se predstaviti i bolničarka Hana Mašek, koja je za požrtvovni rad 1916. odlikovana srebrnom počasnom kolajnom Crvenog križa s ratnom dekoracijom, a kroz lik veterinarke Ane prikazat će im se rad bolnice u kojoj su liječeni konji iz ratnih operativnih zona.

"Žive slike" u Muzeju grada Zagreba zaživjele sut 2000. kao prvi izazov uvođenja muzeološke interpretacije i prezentacije metodom žive povijesti (living history) u domaćim muzejima. Ideja je potekla od arhitekta Željka Kovačića, autora oblikovanja stalnog postava Muzeja, a prve godine su održane kao dio programa velikog projekta "Karneval u Zagrebu", kojim se željelo obnoviti tradiciju javnog zabavljanja i slavljenja fašnika u Zagrebu.

Projekt je uskoro dobio svoju muzeološku razradu projekta zahvaljujući Željki Kolveshi i Nadi Premerl, voditeljicama projekta i autoricama scenarija, s temeljnim polazištem da se publici ne podilazi šaljivim maskama, nego da se na stručno utemeljen način oživi interpretacija gradske povijesti kostimiranim likovima koji će ih zabaviti i potaknuti im znatiželju.