O njemu nam najbolje na temelju vlastitoga iskustva može reći njegova nekadašnja studentica, danas eminentna hrvatska znanstvenica, povjesničarka umjetnosti, doktorica znanosti Marija Stagličić.

 

„Akademik Ivo Petricioli za života je ostvario ogroman opus svojim otkrićima u istraživačkoj djelatnosti, u fakultetskoj nastavi, u zaštiti spomenika kulture, u muzejskoj djelatnosti i širenjem svojih saznanja u inozemnim stručnim krugovima. On je predstavnik vrste univerzalnog povjesničara umjetnosti kojega je iznjedrilo 20. stoljeće na tlu Dalmacije.

Bio je arheolog i povjesničar, povjesničar umjetnosti i stručnjak za pomoćne povijesne znanosti, terenski i arhivski istraživač.

Teme i razdoblja istraživanja kojima se on bavio protezale su se od starokršćanske do umjetnosti 19. stoljeća, a s jednakom snagom i točnošću proučavao je arhitekturu, skulpturu, slikarstvo, zlatarstvo i minijaturu.

Moglo bi se reći da je akademik Petricioli počeo od ničega kad je pedesetih godina prošloga stoljeća došao u ratom razrušeni Zadar.

U intervjuu za Kvartal iz 2005. akademik ovako opisuje svoj početak rada:

"Pristupajući radu nisam očekivao neka velika otkrića. Cilj mi je bio što objektivnije osvijetliti i što pravilnije vrednovati zadarsku baštinu, a u vezi s njom i onu drugih predjela u Dalmaciji."

Njegova predanost poslu i predodređenost za bavljenje umjetničkim djelima otvarala je teme i donosila velika otkrića.

Prebirući krhotine ranoromaničkih reljefa napisao je svoju doktorsku disertaciju. Obilazeći ruševine poratnog Zadra slagao je sliku romaničkog i gotičkog grada kakav je nekada bio. Između ostaloga to je nakon dugogodišnjeg rada i istraživanja rezultiralo trima maketama grada Zadra koje su izložene u zadarskom Narodnom muzeju.

Na pionirskom zadatku našao se i nakon 1956. godine kad je osnivanjem Filozofskog fakulteta ugašeno radno mjesto stručnog suradnika pri Institutu za historijske nauke, pa je postavljen za docenta tek osnovane Katedre za povijest umjetnosti.

Bez odgovarajuće knjižnice pri Katedri, s oskudnom fototekom i tehničkim pomagalima akademik Petricioli je vrlo snalažljivo rješavao probleme uključujući i "domaću radinost", što je i nas studente navelo na sudjelovanje u sređivanju i inventarizaciji fototeke i dijateke.

Seminari iz nacionalne povijesti umjetnosti održavali su se na terenu, što je za studente bilo zahtjevno, ali i poučno. Koliko god student dobro pripremio temu, Profesor je uvijek intervenirao ispravcima ili novim spoznajama. Tako su studenti usvajali metodologiju rada svoga Profesora, što se na kraju iskazalo kao neka vrsta "zadarske škole" u studiju povijesti umjetnosti.

Spomenuta metodologija svakako se temeljila na Profesorovu školovanju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je prihvatio i upamtio principe stalnog provjeravanja postojećih znanstvenih rezultata i oslanjanja na vlastita kritička prosuđivanja.

Primjena stečenih znanja dobila je osobni pečat samog akademika Petriciolija.

Izuzetna preciznost i točnost zapažanja povezana je s crtačkim talentom akademika, vidljivog i u sposobnosti da u jednom potezu izradi nečiju prepoznatljivu karikaturu. Moć uočavanja bitnoga, odbacivanje svega suvišnog i prepoznavanje karakteristične oblikovne crte izbija i iz njegovih tekstova gdje sabranom usredotočenošću razmršuje složene zadatke i argumentirano ustvrđuje nova tumačenja ili atribucije. U pristupu proučavanja neke umjetnine uvijek je uključivao povijesne izvore i arhivske podatke uranjajući proučavano djelo u njegov povijesni kontekst.

Napisao je blizu dvije stotine znanstvenih članaka i dvadesetak knjiga, a bio je prisutan u javnosti i novinskim člancima, intervjuima i katalozima izložbi. Posebno je značajno njegovo sudjelovanje na domaćim i međunarodnim znanstvenim skupovima. U istraživačkom radu najviše vremena posvetio je srednjovjekovnoj arhitekturi i urbanizmu, slikarstvu, skulpturi i zlatarstvu. Jednako značajne radove ostavio je izučavajući ranokršćansku i renesansnu umjetnost, pa i jednu temu zadarskog slikarstva iz 19. stoljeća.

Spomenimo samo neke značajnije knjige koje su kronološkim redom objavljivane:

Pojava romaničke skulpture u Dalmaciji, koja je postala priručnik na sveučilištima bivše Jugoslavije i prevedena na talijanski za venecijanske studente sveučilišta Ca' Foscari; Zadarsko zlatarstvo i Škrinja Sv. Šimuna, u kojima je donio nova i nepobitna tumačenja vrhunskih djela srednjovjekovne zlatarske djelatnosti; Prošlost Zadra II i Prošlost Zadra III, kapitalna djela napisana u suradnji s drugim autorima, također priručnici svakome tko želi studirati zadarski urbanizam i umjetnost od srednjega vijeka do baroka; Od Donata do Radovana, knjiga prvenstveno namijenjena studentima za proučavanje predromaničke i ranoromaničke arhitekture i skulpture u Dalmaciji; Stari Zadar u slici i riječi, u kojoj posebno dolazi do izražaja ogromna sakupljena građa u domaćim i inozemnim arhivima i bibliotekama.

Dugogodišnji rad bio je okrunjen priznanjima i nagradama od gradskih preko republičkih do državnih, a od 2000. nosio je titulu professor emeritus Sveučilišta u Splitu.

Akademik Petricioli rođen je u Zadru, a obitelj potječe iz mjesta Sali na Dugom otoku.

U srodstvu s potomcima zadarskog slikara Franje Salghetti-Driolija, Ivo Petricioli je i sam bio predodređen za život u svijetu umjetnosti, okružen umjetničkim djelima i starinama.

Povijest umjetnosti i sve vezano uz tu znanost bio mu je i posao i hobi.

Akademik Petricioli je i nakon umirovljenja 1995. nastavio objavljivati knjige sintetizirajući svoje ogromno sakupljeno znanje i građu. Iako opterećen zdravstvenim tegobama, pratio je i komentirao kulturna i arhitektonska zbivanja u Zadru.

Odlaskom akademika Ive Petriciolija, ugasila se i treća latica tzv. "dalmatinskog trolista" koji su činili akademici Cvito Fisković, Kruno Prijatelj i Ivo Petricioli.

Iako je kao profesor u potpunosti ispunio svoj radni vijek zaokruživši istraživanja i ostavivši u nasljedstvo svoje djelo, metodologiju i generacije studenata - njegov odlazak ostavio je prazninu, jer je do kraja života bio izuzetan sugovornik, osoba enciklopedijskog znanja, kritičkog stava i preciznog uočavanja pojava koje je sagledavao oštrim okom karikaturista."

Ovo sjećanje njegove nekadašnje studentice najljepši je doprinos obilježavanju njegova 90. rođendana!

Akademik Petricioli završio je Klasičnu gimnaziju u Splitu 1943. godine. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je  Povijest umjetnosti s klasičnom arheologijom i hrvatsku povijest 1950. godine, a na istom fakultetu je i doktorirao 1957. godine.

Svoj radni vijek započeo je u Arheološkom muzeju u Zadru  u kojemu je radio od prosinca 1949. do kraja 1954. godine. Od 1955. do 1958. djeluje kao stručni suradnik u Institutu za historijske nauke Filozofskog fakulteta u Zagrebu sa sjedištem u Zadru. I konačno, od 1958. do umirovljenja 1994. godine djeluje na Filozofskom fakultetu u Zadru. 1976. godine bio je  v. d. direktora zadarskog Zavoda za zaštitu spomenika kulture.

Bio je članom više znanstvenih i stručnih društava: Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (redoviti član od 1992.), Matice Hrvatske, Matice Zadrana, Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske, Hrvatskog arheološkog društva, ICOMOS - Sekcije za Hrvatsku.

Za svoj rad dobio je više nagrada i priznanja: 1966. Godišnju  nagradu Grada Zadra; 1973. republičku nagrada za knjigu "Umjetnička obrada drveta u Zadru u doba gotike"; 1997. Državnu nagradu za životno djelo; 1999. Nagradu Grada Zadra za životno djelo ; 2000. titulu "Professor emeritus" Sveučilišta u Splitu.

Pod njegovim mentorstvom doktorirali su poznati zadarski stručnjaci Emil Hilje s temom "Gotičko slikarstvo u Zadru" i Pavuša Vežić s temom "Episkopalni kompleks u Zadru". Ako je općepoznato da o učitelju najviše govore njegovi učenici, onda je ovo dovoljno.