Kušanov roman iz 1960. nije dio slavnog serijala o Koku, ali se u njemu već pojavljuje djevojčica Melita, koja će kasnije biti glavna protagonistkinja vrlo popularnog romana "Lažeš, Melita" iz 1965.

No, "Domaća zadaća" u sebi sadrži sve bitne elemente tipične kušanovske proze za djecu: dječje glavne junake među kojima se odvija određeni zaplet koji se, kako se priča razvija, uz brojne zgode i nezgode sretno raspliće; jednostavno modelirane ali ne i plošne likove; crno-bijeli svijet odraslih čiji problemi odražavaju tipičnu sliku društva jednog vremena, te bogatu dinamiku radnje, gdje se događaji i situacije izmjenjuju u brzoj sukcesiji.

Takav je roman, čija se radnja odvija tijekom sedam dana i obiluje zapletima i raspletima, likovima i događajima, vrlo nezahvalan predložak za dramsku adaptaciju.

Bogatu dinamiku događanja Međimorec, koji potpisuje i dramaturšku obradu teksta,  je uspio na sceni uvjerljivo rekreirati kroz niz pažljivo posloženih dramskih slika koje ritmom doslovno prate izvorni tekst.

Transponiranje priče najviše se oslanja na dijaloge, koji su još jedna snaga Kušanova pisanja, dok su brojne nijanse emocija - dvojbi, propitivanja - prepuštene izrazu kroz glumačku suigru.

Radnja se vrti oko jedne iz bunta nenapisane domaće zadaće, jedne ishitreno donijete odluke da se to opravda optuživanjem razrednog kolege za njezinu krađu, te svega onoga što iz takve situacije može proizaći na putu ka pronalasku pravoga krivca, postizanju pravde i sretnom završetku.

Svevremenska priča o međuljudskim odnosima

No, kao i kod svih dugih Kušanovih romana za djecu i mlade, ta naizgled jednostavna priča u sebi sadrži brojne aluzije kojima pisac problematizira socijalne i političke okolnosti jednoga vremena.

Odnosi među djecom te oni između djece i roditelja, pitanja odgoja, ljubavi, prijateljstva, mržnje i zavisti, sve je to sadržano u toj priči, pri čemu osnovnu konstrukciju čine tri paralelne ali vješto fabularno isprepletene priče o odnosima oca i sina.

Jedan par čine glavni optuženi za krađu zadaće Ivica Novak (Krunoslav Klabučar), nekadašnji problematični učenik koji je pod utjecajem svojeg nastavnika okrenuo ploču i postao najbolji đak u školi, i njegov otac Josip (Robert Ugrina), liječeni alkoholičar kojega sinovljev uspjeh tjera naprijed u sumornom radničkom životu.

Branko Beljak (Jure Radnić), također odličan đak koji odluči ne napisati zadaću u inat autoritarnom ocu sumnjiva karaktera (Hrvoje Barišić), koji se kasnije pokaže lopovom i završi u zatvoru, čine drugi par.

Treći odnos otac-sin problematiziran je kroz onaj Rudija Krivića (Mladen Vujčić), njegova brata Viktora (Matija Kačan) s ocem, profesorom Krivićem (Andrej Dojkić), koji svoje frustracije na poslu iskaljuje diktatorskim odnosom prema sinovima.

Tu je i peti dječak Saša (Radovan Ruždjak), čiji otac se samo spominje, ali je kontekst odnosa sugeriran radnjom.

Sve očeve u priči pokreću društveni mehanizmi koji izviru iz njihova poimanja vlastite uloge u društvu, koji se potom na ovaj ili onaj način odražavaju na njihove odnose s vlastitom djecom, čiji su pak problemi izravna posljedica tako oblikovane njihove slike sebe.

Likova je puno - na predstavi je okupljen velik ansambl a čine ga još Ivana Bakarić, Karla Brbić, Vanda Vujanić Šušnjar, Dragana Marković Roić, Tena Tadić, Tvrtko Jurić, Toni Šestan, Pavle Vrkljan, Filip Vidović, Ana Vučak, Matija Čigir i Luka Bulović.

Za kretanje kroz prostor i vrijeme zaslužna je scenografija Drage Turine, okosnica koje je sklop paravana koji se pomiču i izmjenjuju, omogućujući brzu i jednostavnu promjenu scene.

Iako je Međimorec radnju ostavio tamo gdje je ona izvorno i smještena - u 60-te godine prošloga stoljeća, što prati i kostimografija Danice Dedijer - a zadržane su sve Kušanovske problematske situacije koje pripadaju onome vremenu, primjerice, u odnosima roditelja i djece, ulozi policije (ondašnje milicije), i slično, tematski je riječ o uvijek aktualnoj i svima razumljivoj priči o prijateljstvu, poštenju, ljubomori, dobroti, s jasnom porukom koja je jednako zanimljiva danas kao i onda kada je roman napisan.

Da je riječ o svevremenskoj priči vidjelo se i po načinu kako ju je s velikim zanimanjem pratila premijerna publika - i odrasla i dječja, među kojom je bilo dosta mališana ispod dobne granice od 10 godina koja je navedena uz predstavu, nagradivši na kraju glumce i autorski tim snažnim aplauzom.