"Veliki rječnik hrvatskoga standardnog jezika", koji je uredila Ljiljana Jojić, predstavljen je u subotu navečer na Interliberu na Zagrebačkom velesajmu.

 

O rječniku, koji je objavljen u izdanju "Školske knjige", govorili su akademik August Kovačec, recenzent Ivo Pranjković i urednica rječnika Ljiljana Jojić.

Kovačec je ocijenio kako se radi o eksplikativnom ili objasnidbenom rječniku te ocijenio da je riječnik veliki pothvat u hrvatskoj filologiji.
Nakon što je opisao "Veliki rječnik hrvatskoga standardnoga jezika", Pranjković je naveo i neke svoje zamjerke, među kojima i pitanje naglaska.

"Rječnik prikazuje polifunkcionalnost hrvatskoga jezika", rekao je te dodao da je u zbiljnosti došlo do promjene naglašavanja, koja se u rječniku temelji na zapadnoštokavskom sustavu.

"Veliki rječnik hrvatskoga standardnog jezika" (1788 str.) obuhvaća više od 120 tisuća natuknica i podnatuknica, a u njihovu odabiru konzultirana je jezična baza relevantnih leksikografskih djela, postojeći računalni jezični korpusi te priručnici za hrvatski jezik ili specijalizirani rječnici.

Rječnik je namijenjen svima kojima je stalo do hrvatskog jezika, onima koji ga žele bolje naučiti te onima koji se pomoću njega svakodnevno izražavaju i služe, ističe uredništvo.

U rječniku se nalaze opisane riječi koje ulaze u područje jezične uporabe, a strukovno je nazivlje uvršteno u mjeri u kojoj je ono dio općega leksika. Tu su također osnovni podatci o semantizmu svake pojedine riječi, što je naznačeno definicijom i oprimjereno najčešćim sintagmatskim uporabama. Za svaki se leksem daje najveći mogući broj informacija primjerenih jednom rječniku - naglasak, osnovni gramatički podatci, ortografske naznake za strane riječi, terminološke naznake uporabe uz razradbu značenja po hijerahijskom načelu, a potom rjeđa ili stilski obilježa riječ.

Navodi se i bogata kolokacijska uporaba, tumače sveze, lokucije i frazemi, a naznačene su sinonimija i antonimija. Za svaku se riječ navode i osnovne etimološke i tvorbene naznake.

Uredništvo podsjeća kako se hrvatski jezik kao izražajni potencijal hrvatske govorne zajednice izražava kroz standardnu uporabu jezika, kao i preko interdijalekata, gradskih i regionalnih varijeteta i različitih žargona.

"U ovom se rječniku ogleda slojevita cjelina hrvatskoga jezika u kojoj se jasno razaznaju slojevi u međusobno živim i dinamičnim odnosima djelujući jedni na druge", ističe uredništvo te dodaje da hrvatski standardni jezik u rječniku u određenoj mjeri uključuje svoju tronarječnost i "nastoji ostvariti odmak od dosad prevladavajućega štokavskog purizma".

U rječnik su također uvršteni brojni suvremeni neologizmi stranoga i domaćeg podrijetla. Kad je riječ o naglasnoj normi, slijedeći razvojne tendencije zapadnoštokavskoga naglašavanja u izboru se između kodificiranoga i uporabnoga naglaska prednost daje hrvatskoj zapadnoštokavskoj uporabnoj normi.

U uvodnom dijelu "Velikoga rječnika hrvatskoga standardnog jezika" potanko je obrađen rječnički članak, odnos njegova struktura i elementi - natuknica, varijanta natuknice, oznaka vrste riječi i gramatička paradigma, sažetak, leksikografske odrednice, definicija, primjer, sinonimi i antonimi, poredbena lokucija, sintagmatski izričaji, leksikalizirane lokucije, frazeološki izričaji, podnatuknice, bilješke, etimologija i prefigirani glagoli. Kao pomagalo dodane su i legende grafičkih oznaka, popis kratica te shematski prikaz strukture rječničkoga članka.

Svaki korisnik tiskanoga izdanja "Velikoga rječnika hrvatskoga standardnog jezika" s knjigom dobiva i kod s kojim može pristupiti e-inačici VRH-a na mrežnim stranicama Školske knjige.