in memoriam
Preminuo akademik Ante Stamać
Akademik Ante Stamać, pjesnik, teoretičar književnosti, esejist i prevoditelj, preminuo je u Zagrebu u srijedu, 30. studenoga, izvijestilo je u četvrtak Društvo hrvatskih književnika
Ante Stamać rođen je 9. listopada 1939. na otoku Molatu, u obitelji gimnazijskih profesora, filologa. Gimnaziju i srednju glazbenu školu polazio je u Zadru i Zagrebu, gdje je 1959. maturirao na 1. gimnaziji, u današnjoj zgradi Muzeja "Mimara".
Diplomiravši 1963. na Filozofskom fakultetu Zagrebačkog sveučilišta komparativnu književnost i engleski jezik, magistrirao je 1970. komparatističkom radnjom o Tinu Ujeviću, te doktorirao 1978. disertacijom o teoriji metafore. Između 1963. i 1969. studirao je muzikologiju i povijest umjetnosti u Ljubljani, te filozofiju i germanistiku u Beču.
Nakon diplomiranja bio je zaposlen kao violinist u Operi Hrvatskoga narodnog kazališta, potom kao glazbeni urednik Muzičkog salona Studentskog centra, kojemu je i utemeljitelj.
Godine 1971. izabran je za znanstvenog asistenta na Katedri za teoriju književnosti u Odsjeku za kroatistiku Filozofskog fakulteta, od 1978. je docent, pa izvanredni profesor i voditelj iste Katedre, naslijedivši Juru Kaštelana. Za redovnog sveučilišnog profesora bio je izabran 1989. Kao znanstveni savjetnik i profesor u trajnom zvanju umirovljen je 2004.
Od 2002. redoviti je član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Od 2010. do 2014. bio je tajnik Razreda za književnost Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.
Godine 1969. je stipendist Herderove zaklade u Beču (na prijedlog Marijana Matkovića), te znamenite Humboldtove zaklade 1977./78. u tadašnjem Zapadnom Berlinu i Göttingenu. Mentori su mu bili znameniti njemački pjesnik i teoretik književnosti Walter Höllerer te slavist i komparatist Reinhard Lauer, danas dopisni član HAZU.
Akademik Stamać bio je (1989. i 1990.) gostujući profesor na Sveučilištu u Oldenburgu. Održao je niz predavanja na sveučilištima njemačkoga govornog područja, a kao sveučilišni i književni predavač gostovao je u brojnim drugim zemljama, uključno i SAD.
U dva je navrata (1981. - 1984., te 1991. - 92.) Stamać bio
predsjednik Hrvatskoga filološkog društva, a 1995. - 1999. i
predsjednik Društva hrvatskih književnika. Bio je potpredsjednik
Matice hrvatske.
Uređivao je časopise "Razlog" (1966.-1968.), .Telegram"
(1968.-1971.), "Umjetnost riječi" (od 1981. do nedavno), te
"Croatica" (od 1989. do obustavljanja časopisa 2001. godine) i
"Republika".
S Milanom Mirićem sudjelovao je u radu na Biblioteci "Razlog", a priredio je i djela nekih od suvremenih hrvatskih pisaca (Š. Vučetić, J. Kaštelan, 1. Kušan, M. Krleža, 1. Bunić Vučić, D. Tadijanović, Tin Ujević, 1. Kozarčanin, S. Mihalić i dr.)
Autor je niza knjiga s područja znanosti o književnosti, knjiga pjesama, eseja te brojnih prijevoda.
Znanost o književnosti: Ujević, 1971; Slikovno i pojmovno pjesništvo, 1977; Teorija metafore, 1978., 21983; Kritika ili teorija?, 1983; Suvremeno hrvatsko pjesništvo (ur., zbornik), 1988; Passim, 1989; Uvod u književnost (sastavio, zajedno sa Z. Škrebom), 1983., 21986., 31998; Ranjivi opis sustava, 1996; Pjesnici druge moderne, 1996; Tema Mihalić, 1996; Rasprave i eseji o hrvatskoj književnosti, 1997; Pogled unatrag, 1999; Tema Kaštelan, 2003, 22009.; Zapravo, Šoljan, 2004; Obnovljeni Ujević, 2005; Germanica & anglica, 2007; Tragovi, otisci i lica, 2009; Knjiženoteorijski fragmenti, 2012.
Pjesništvo: Rasap, 1962; Sa svijetom jedno, 1965; Smjer, 1968; Doba prisjećanja, 1968; Dešifriranje Vage, 1972; Odronske poredbe, 1982; Žalostinke, 1991; Crne rupe, mračni soneti, 1995; Izabrane pjesme, 1997; Zvonki moteti, 2004; Molat (s T. M. Bilosnićem), 2006; Vrijeme, vrijeme, 2007; Your and My Signs, 2008.
Esejistika: Ogledi, 1980; Književni život, 1993; Na prijelazu, 1996; Vrijednosti, pogledi i ogledi, 1998; Moje motrište, 2006; Predgovori/pogovori, 2013.
Skupne knjige: Nova evropska kritika, I. - IlI. (s V. Zuppom), 1968., 1969., 1972; Arhajski torzo (divot-izdanje djela R. M. Rilkea), 1985; U ovom strašnom času (s. I. Sanaderom), 1993., Lirika Velikog petka, 1998; Antologija hrvatskoga pjesništva, od davnina pa do naših dana, 2007.
Važniji književni prijevodi: Rainer Maria Rilke, Gottfried Benn, Günther Grass (sve zajedno s Trudom Stamać), Bertolt Brecht (15 drama), Hugo von Hofmannsthal (Svatković), James Joyce (Prognanici, Komorna glazba), John Webster (Vojvotkinja Malfeška), Beaumont &: Fletcher (Vitez gorućeg tučka), Johann Wolfgang von Goethe (Faust, 1. i II. dio).
Prevedene knjige iz znanosti o književnosti i kulturologije: Johann Huizinga, Homo ludens (1969., 21990); Hugo Friedrich, Struktura moderne lirike, 1969., 21989; Louis Hjelmslev, Prolegomena teoriji jezika, 1980; Friedrich Nietzsche, Volja za moć, 1989., 22006; Emil Staiger, Temeljni pojmovi poetike, 1990; Roman Jakobson, Morris Halle, Temelji jezika, 1988; Gustav René Hocke, Manirizam u književnosti, 1984; Winfried Nöth, Priručnik semiotike, 2005; Mildred Clary, Mozart, 2006; Hans Küng, Povijest Katoličke crkve, 2007; Wilhelm von Humboldt, O raznolikosti gradbe ljudskih jezika i o njezinu utjecaju na razvoj ljudskoga roda, 2010; Karl Jaspers, Psihopatologija, 2015.
Vezane vijesti
Izdvojeno
-
U sklopu obilježavanja Mjeseca ružičaste vrpce, Liga protiv raka Zadar organizira predavanje na temu Žensko zdravlje i prehrana - koje će se održati u multimedijalnoj dvorani Kneževe palače u četvrtak, 10. listopada, u 18 h.
-
U svetištu sv. Šime u Zadru osniva se Bratovština sv. Šime. To je duhovna i pastoralna novost u životu toga svetišta, grada Zadra i Zadarske nadbiskupije.
-
Ova biljka baš i nije ukusna, a svi znamo da je to prvi znak da je nešto zdravo. Ako vam kažemo da se na ispijanje hladnog cijeđenog celera treba navikavati bar tjedan dana, znači li to da je zdravo?
-
Problem sa sigurnošću na internetu danas je široko raširen, a ovo je pet jednostavnih stvari uz koje ćete se zaštiti.
Reci što misliš!