Ministar demografije i useljeništva Ivan Šipić, u specijalnoj emisiji povodom smrti pape Franje, osvrnuo se našem Ivanu Hrstiću na to što Sveti Otac predstavlja i koliki je gubitak njegov odlazak.

“Nismo očekivali da će se to dogoditi baš danas, ali Uskrsni ponedjeljak je za nas kršćane radostan trenutak pa ako gledamo kroz prizmu vjere, papa Franjo otišao je tamo gdje pripada – uz Boga. Nakon muke, patnje i boli, mi kršćani vjerujemo da idemo upravo tamo”, rekao je Šipić pa nastavio:

“Iza njega ostaje jedan duboki trag, slika poniznog sluge koji je nastojao živjeti ono što je propovijedao. Poniznost i brigu o svakom čovjeku. I u trenucima kritika, slao je poruke o miru i opraštanju. Rušio je mnoge predrasude o tome kako se živi vjera, ali i poziv kojem je pripadao. Tužni smo, ali i radosni zbog poruka koje je slao. Taj njegov trag bit će vidljiviji kako vrijeme odmiče. Kao ministra demografije bilo mi je zanimljivo pratiti njegove misli po pitanju djece, obitelji i odgoja. Često je obitelj nazivao temeljem društva, djeci je govorio da su radost… Kad bi govorio o odgoju, roditeljima bi poručio da se ne libe djeci govoriti o poštovanju, neovisno tko kome pripada.”

“Europu je usporedio, u jednom trenutku, dok je govorio o brojevima, “demografskom zimom”. Obitelj mu je bila u središtu pozornosti i ako ne bude rađanja djece, neće biti ni budućnosti. Također, kad je govorio o posvajanju, nazvao je to uzvišenim oblikom majčinstva i očinstva. Ostavio je duboki trag”, naglasio je Šipić.

Njegovi koraci bili su povremeno viđen kao progresivni jer je davao veću ulogu ženama, a i bio je sklon praštati grešnicima. Isto tako, njegove je riječi bilo potrebno provjeravati detaljnije jer bi se prenosilo na krivi način.

“Često puta je u porukama bio preotvoren, preiskren i otvarao je poruku Evanđelja na drugačiji način. Kod vjernika i nevjernika izazivalo je različite reakcija, pa i osude, ali tko imalo prepoznaje odlike vođe, što Papa jest, shvaćao je što su njegove poruke. One su bile upućene najslabijima, a glavna odlika bila im je poštovanje, razumijevanje, prihvaćenje i ljubav. Bez obzira na sve, ni ja ne bih u startu prihvatio svaku poruku, ali razumijevajući poslanje Pape, treba shvatiti da njegov jezik ne ide linijom manjeg otpora nego bira teži put”, objasnio je Šipić.

Možda je to izabrao i kad se radi o Hrvatima, koji u 12 godina nijednom nije došao u Hrvatsku. A nije ni proglasio blaženog Alojzija Stepinca svetim.

“Ne bih osuđivao, iako bi se iz političkog i laičkog kuta lako moglo okrenuti leđa Papi zbog blaženog Alojzija Stepinca. Crkva ima svoj put, ima svoje procese i određeno razdoblje koje treba proći. Da nam je žao što Stepinac nije proglašen svetim, je, ali ne sumnjam da će biti proglašen. Neće puno proći dok ga se ne stavi na mjesto koje mu pripada”, zaključio je ministar Ivan Šipić.