Pročelnik katedre Moralne teologije s Katoličko bogoslovnog fakulteta Tonči Matulić gostovao je u N1 Specijalu posvećenom smrti Pape Franje.

Osim katolicima, Matulić tvrdi da će Papa Franjo vjerojatno nedostajati i mnogima koji se ne nazivaju katolicima.

“Ne možemo sakriti stanovito žaljenje i tugu, pogotovo katolički vjernici, ali mislim da i svi ljudi dobre volje. Doista njegove poruke i geste su sezale daleko onkraj same granice Katoličke crkve. Čak bih se usudio reći da su u nekim sredinama njegove poruke i geste bile i bolje prihvaćene i na neki način dočekane s većom otvorenošću srca i uma nego li je to bio slučaj u katoličkim sredinama. U tom smislu gubitak Pape Franje, zapravo i nije gubitak. Papa Franjo se zasigurno upisao zlatnim slovima u povijest papinstva, u povijest Katoličke crkve”, kazao je Matulić.

Matulić tvrdi da je poruka koju je Papa Franjo širio cijeli pontifikat dopirala do srca mnogih ljudi, a pogotovo ranjenih.

“Njegov pontifikat je sav bio okrenut ranjenim skupinama, pojedincima, pa i ranjenim stukturama ovoga svijeta. On je bio glasnogovornik, od samog početka, siromašnih i migranata. Možemo se sjetiti događaja kojima je on povlačio pozornost svijeta, ali ne na sebe nego na te jadne migrante. Bio je glasnogovornik potlačenih i izrabljivanih, glasnogovornik djedova i baka koji su ostavljeni sami, glasnogovornik beskućnika, gladnih i žednih…”, rekao je Matuli.

Papa kao veliki kritičar klerikalizma

Matulić navodi kako je Papa Franjo bio sklon izircanju samokritike Katoličkoj Crkvi, zbog čega je i on sam bio na meti kritika unutar crkvene hijerarhije.

“S jedne strane je došla ta otvorena samokritika koju je usmjeravao prema svim crkvenim strukturama bez razlike unutar hijerarhijskog ustroja Crkve, od kardinala, biskupa, pastoralnog klera, akademskog klera, nas teologa, profesora, itd. Gdje god ne živimo autentičnim, evanđeoskim životom tu ima prostora za izreći samokritiku. I u tom smsilu nenaviknuti da vrhovni poglavar Crkve, rismki biskup iznosi autorkritiku Crkve i proziva jednu od najtežih bolesti crkve – klerikalizam – nazvavši ga Christuts vivit – Krist živi, knjiga u kojoj kaže da je taj klerikalizam izvor svih zala u Crkvi”, poručio je Matulić.

Što znači naglašeno klerikalna crkva?

“Znači slaba aktivnost vjernika, laika, slaba valorizacija vjernika, laika u središnjim strukturama. Evo u strukturama odlučivanja Crkve, mjesto gdje se crkva pokazuje više zatvorena i oslonjena na jedan dio crkve, jedan promil članova crkve donosi odluke. Međutim, netko mora biti odgovoran, nije to pitanje sada razvodnjavanja odgovornosti…”, tvrdi Matulić.