Uskrs nas uči da je nada više od naših lijepih želja. Ona je snaga koja se rađa iz vjere u Boga koji ne ostavlja čovjeka, poručuje zadarski nadbiskup

U ozračju Jubilejske 2025. godine koju Crkva proživljava pod geslom „Hodočasnici nade“, stojimo pred najvećim otajstvom naše vjere: pred praznim grobom, pred Anđelom - Riječju Božjom, koja kaže: „Nije ovdje, uskrsnuo je!“ (Mt 28, 6). I doista: Isus je uskrsnuo.

Uskrs nas uči da je nada više od naših lijepih želja. Ona je snaga koja se rađa iz vjere u Boga koji ne ostavlja čovjeka, koja ulazi u svaki dio njegovog života, u sve lijepo i dobro, ali i u tamu grijeha i smrti, i iz nje izvodi svjetlo života. Kristovo uskrsnuće nije tek događaj prošlosti – ono je prisutno danas, živo, stvarno i djelotvorno.

Uskrs – siguran znak nade

Uskrs je sigurni znak nade koja pobjeđuje i koja ne razočarava (usp. Rim 5, 5). U vremenu kada se mnoge nade urušavaju, kada ljudi gube povjerenje u institucije, u međuljudske odnose, pa i u budućnost, Kristovo uskrsnuće ostaje kao stijena na kojoj možemo graditi život sa sigurnošću. To nije utopijska nada, nego ona koja se rađa iz Života, pa upravo zato i može stati pred svaku ljudsku bol i prazninu i reći: „Ne boj se, nisam te zaboravio.“

Uskrs nije samo liturgijska proslava jedanput godišnje – to je prekretnica čovječanstva. Uskrs mijenja pogled na sve: na život, na smrt, na čovjeka. Jer ako je Krist uskrsnuo, a jest, onda svako učinjeno dobro ima smisla, onda nijedna tuga nije konačna, nijedan poraz nije bez smisla, nijedan križ nije uzaludan. Uskrs otvara vrata koja čovjek sâm ne može otvoriti (usp. 1 Kor 15, 20 -25). Pruža odgovor na pitanje koje nosi svatko od nas: Ima li nešto više? Ima li smisla sve ovo što živimo? Ima li smisla činiti dobro? Odgovor je: Da – jer On živi! Krist je nakon smrti ustao na novi i proslavljeni život. Zato je Uskrs najveći događaj i osobni poziv svakome: dopusti da te Krist povede na put u puninu života, iz tame u svjetlo.

Temelj vjere – uskrsli Krist

Za kršćane, Uskrs je temelj vjere (usp. 1 Kor 15, 12 – 18). Da nije bilo uskrsnuća, Crkve ne bi bilo. Isus bi nam bio samo povijesna osoba kao mnogi drugi učitelji i filozofi. Ali, učenici su Uskrsloga Isusa vidjeli, dotaknuli njegove proslavljene rane, blagovali s njim nakon njegove smrti i uskrsnuća, slušali njegovu riječ, primili njegov mir, osnažili se njegovom obećanom silom Duha Svetoga. I to ih je promijenilo. Od ustrašenih ljudi postali su navjestitelji Radosne vijesti, svjedoci koji su za tu istinu Isusova uskrsnuća bili spremni umrijeti. I umrli su svjedočeći za to. I mi danas, dvije tisuće godina kasnije, ne vjerujemo u ideju – vjerujemo u živog Krista koji je uskrsnuo i koji u Crkvi i po Crkvi hoda s nama, koji nam govori kroz evanđelje, koji se daruje u euharistiji, koji djeluje u sakramentima, čiji odraz lica možemo prepoznati u svakom čovjeku, koji nas vodi putem punine života. Vjeru i nadu koje su ljubavlju zaogrnuli Sluge Božje don Eugen Šutrin, don Janez Kranjc, Ivo Mašina i toliki drugi ugodnici Božji, zapečatili su krvlju svjedočanstvo o vjernom prenošenju Isusova uskrsnuća i snage njegovog spasiteljskog djelovanja.

Uskrsna nada usred izazova današnjeg vremena

No, naša vjera nije izvan života – ona se živi usred svakodnevnih borbi. Danas se suočavamo s mnogim izazovima: duhovna praznina, relativizam i ravnodušnost kao novi oblici agresivne diktature, ozbiljno narušavanje dostojanstva ljudske osobe, gubitak želje i smisla za životom i prenošenjem života, narušavanje ljudskog dostojanstva, društvene nepravde, iseljavanje mladih, rast obiteljskih kriza, osiromašenje mnogih, površnost i umor u međuljudskim odnosima. Sve to, i mnogo toga drugoga, može nas dovesti do obeshrabrenja. No, Uskrs nam govori: „Ne bojte se!“. Krist je uskrsnuo da nas podigne upravo iz tih rana. Da kaže svakome tko trpi, tko je razočaran, tko nosi križ: „Nisi sam. Ja sam s tobom“.

Svako dobro – uskrsni znak

Na Uskrs prepoznajemo kako je svaki čin dobrote, poštenja i ljubavi znak, jer je ljubav Božja razlivena u srcima našim po Duhu Svetom koji nam je uskrsli Krist poslao (usp. Rim 5, 5). I zato, zahvaljujem svima koji, unatoč poteškoćama, nastavljate živjeti s vjerom i ljubavlju. Roditeljima koji uče djecu živjeti čestito i moliti. Supružnicima koji ustraju u vjernosti. Mladima koji traže put prema istini. Starijima koji strpljivo svjedoče vjeru. Svima koji rade pošteno, koji pomažu drugima, koji ne zatvaraju srce pred potrebnima. Vi pokazujete da uskrsna snaga u vama djeluje – ne spektakularno, nego tiho, u srcima i rukama ljudi koji vjeruju da se dobro isplati, da se nijedno učinjeno dobro ne može izgubiti, nego da se s Bogom pretvara u blagoslov života.

Neka uskrsna svjetlost dotakne sve

Na poseban način želim reći: Sretan Uskrs svima onima koji su razočarani, koji trpe, koji su bolesni, koji su sami. Neka vas Krist dotakne svojom blizinom. Isus je i sâm prošao kroz tamu, kroz napuštenost, kroz bol – i nije ostao u grobu. On je i danas uz vas. Možda ga ne prepoznajete odmah, ali on hoda uz vas, kao što je hodao s učenicima na putu u Emaus (usp. Luka 24, 13 - 25).

Svim vjernicima, svim ljudima dobre volje, želim i molim da ovaj Uskrs donese mir u srce, nadu u dušu i radost ljubavi u domove. Budimo i mi hodočasnici nade – ljudi koji vjeruju, ljube i grade. Neka snaga Uskrslog Gospodina uđe u naša srca, naše obitelji, u naše zajednice, u naše društvo – i neka u svemu bude više uskrsnog života.

Na tom putu uskrsne nade, neka svatko donese mnogo roda – dobrote, vjernosti, praštanja i ljubavi – kako bismo jednom, u zajedništvu sa svima svetima, mogli zauvijek slaviti Boga ispunjeni  vječnom radosti, gdje suze i bol prestaju, a radost ne prolazi.

Sretan Uskrs svima!