Svjetski dan hrane se svake godine obilježava 16. listopada, na dan kad je 1945. godine u sklopu Ujedinjenih naroda (UN) osnovana Organizacija za prehranu i poljoprivredu. Ovaj se dan obilježava u više od 150 zemalja svijeta

Ovogodišnja tema Svjetskog dana hrane je posvećena promjeni budućnosti migracije i ulaganju u sigurnost hrane i ruralni razvoj.
Danas je sve više ljudi prisiljeno napustiti svoje domove  zbog ratnih i drugih sukoba i političke nestabilnosti, te se globalne migracije ovog opsega ne bilježe još od vremena II. svjetskog rata. Pored ratova, glad, siromaštvo i klimatske promjene su također važni  čimbenici koji doprinose migraciji stanovništva. 
Organizacija za prehranu i poljoprivredu pri Ujedinjenim narodima (FAO) poziva na suradnju  vlade, agencije UN-a, privatni sektor, civilno društvo i lokalne zajednice da bi se dobio potpuni uvid u migracijske tijekove te potiče zemlje da ugrade važno pitanje rješavanja migracija u svoje politike ruralnog razvoja.

Uz to, FAO  podržava  zemlje u istraživanju razvojnog  potencijala migracija, osobito u pogledu prehrambene sigurnosti i smanjenja siromaštva.

Prema nedavno objavljenim Održivim ciljevima razvoja, jedan od najvećih izazova s kojima se svijet susreće je vezan uz osiguranje dovoljne količine hrane za sve.

Naime, prema sadašnjim predviđanjima će do 2050. godine na svijetu živjeti 10 milijardi osoba, a trenutno ne postoji dovoljno prehrambenih izvora koji mogu zadovoljiti nutritivne potrebe tako velike svjetske populacije. Da bi se osigurala dovoljna količina hrane za još dodatnih dva milijuna ljudi u 2050. godini, proizvodnja bi trebala narasti za čak 50 posto na globalnoj razini. Sigurnost hrane je kompleksno pitanje koje zahtijeva holistički pristup u svim područjima – pothranjenost, proizvodnja, doprinosi malih proizvođača, fleksibilnost u proizvodnim pogonima i stabilno korištenje dostupne bioraznolikosti i genetskih izvora.

• 0 % gladi može spasiti živote 3,1 milijuna djece svake godine.
• Dobro uhranjene majke imaju zdraviju djecu jačeg imunološkog sustava.
• Završetak dječje pothranjenosti bi mogao povećati bruto dohodak zemalja u razvoju za 16,5 %.
• Primjerena prehrana u ranoj dobi mogla bi značiti 46 % većeg osobnog dohotka kasnije u životu.
• Eliminacijom nedostatka željeza u krvi bi se mogla ojačati produktivnost na radnom mjestu za 20 %.
• Zaustavljanjem smrtnosti povezane s prehranom u djece bi se mogla povećati radna snaga za 9,4 %.
• 0 % gladi može osigurati sigurniji, bolji svijet za sve.