Središnji je dan obilježavanja 32. obljetnice Dana obrane Grada Zadra. 6. listopada 1991. na grad je krenuo žestoki napad, a tenkovi JNA pokušali su iz 9 pravaca ući u grad.

Tri mjeseca grad je bio bez struje i vode. Zadrani i hrvatski branitelji iz drugih krajeva Hrvatske obranili su grad na njegovim prilazima, na mjestima koja su danas sastavni dio grada. U Zadru je tisućama granata i kasetnim bombama pogođeno 120 objekata, a samo na taj dan prije 32 godine poginula su 23 civila.  Grad je doslovce gorio.

Jedan od branitelja, koji je za vrijeme obrane grada Zadra sudjelovao u svim operacijama, je i Petar Strmota, predsjednik Specijalne postrojbe Poskoci Zadar, koji se prisjetio tih vremena i naglasio važnost obilježavanja ovakvih i sličnih obljetnica:

– Ovo su dani sjećanja. Prisjećamo se onih teških dana, kako mnogi od nas znaju onako iskreno reći da su to “pakleni” dani. Posebno današnji datum te 1991. godine jer je on po Zadar bio najgori, najkritičniji. Bio je to dan kad je, doslovce, od sjevernog do istočnog dijela grada sve gorjelo. Mi smo dali svoj doprinos, koliko smo mogli u tom trenutku, i hvala Bogu da smo se uspjeli oduprijeti. I zato smatram da na ovaj dan moramo iskazati pijetet i prisjetiti se svih branitelja. Posebno onih poginulih za slobodu Hrvatske – kazao je Strmota.

ZVALI SU NAS USTAŠAMA, KOLJAČIMA, A NJIHOVI PRIPADNICI SU PRELAZILI NA NAŠU STRANU

Ratni zapovjednik 112. brigade Marko Čulina s ponosom se sjeća tih dana, ali i tugom zbog izgubljenih života.

– Danas je lijep sunčan dan, bio je i prije 32 godine, međutim uz teška grmljavina – Zadar je napadan s kopna, s mora i iz zraka. Branitelja malo. Na crti obrane od Dračevca, Ploče do Bokanjca i Dikla, dužine 12 kilometara bilo je oko 600 hrvatskih pripadnika iz 4. Gardijske brigade i 112. brigade. U samom Zadru još otprilike toliko branitelja koji su blokirali vojarne jer je poznato da je u samom gradu bilo 12 vojarni. To je bilo bitno da nas iznutra ne okupiraju. Deveti kninski korpus trebalo je zaustaviti na vanjskoj liniji, na samom ulazu u grad – kazao je Čulina.

Ono što treba posebno istaknuti jest da se tih dana obrane Zadra na hrvatsku stranu predalo odnosno prešlo 763 neprijateljska vojnika.

– Oni su nas zvali ustašama, koljačima, a njihovi vojnici su prelazili na našu stranu. To je bio, pored svih gubitaka koje smo im nanijeli u borbi, njima najveći poraz. Zašto? Zato što je njihova tehnika, tenkovi, topovi, ostala bez posada. Dakle, faktor je uvijek čovjek. Bez čovjeka ne možete ništa. Oni su procijenili da ne mogu dalje ići. Njima je cilj bio, a znamo to jer imamo zapovijed generala Vukovića iz 9. kninskog korpusa, ući u Zadar, ovladati lukom Gaženica, uništiti snage Zbora narodne garde, izvući svoje ljude iz vojarni i na taj način okupirati grad Zadar. U tome nisu uspjeli. Zato mi danas slavimo Dan obrane Zadra – istaknuo je s ponosom Čulina.

Cijena obrane Zadra bila je visoka. Od 1. listopada do 8. listopada poginula su 43 hrvatska vojnika i civila na prvoj crti, a 202 ih je teže ili lakše ranjeno. Upravo njih se sjećamo prvih dana svakog listopada. Oni su Hrvatska, njima je dugujemo!