Svjetski dan cerebralne paralize društveni je pokret za zajednicu koja obuhvaća 17 milijuna ljudi s cerebralnom paralizom diljem svijeta. Inicijativu obilježavanja Svjetskog dana cerebralne paralize pokrenuo je 2012. Savez cerebralne paralize iz Australije i od tada je provedeno 11 uspješnih globalnih kampanja.

Danas ovaj dan obilježava  više od 75 organizacija s različitih kontinenata i država svijeta zajedno sa osobama s cerebralnom paralizom i njihovim obiteljima.

Udruga tjelesnih invalida Zadarske županije Zadar se  kao članica Hrvatskog saveza udruga cerebralne i dječje paralize i ove godine pridružila  obilježavanju Svjetskog dana cerebralne paralize.

Ovogodišnja tema globalne kampanje je „Pristupačna tehnologija“. Pristupačna tehnologija je tehnologija koja je univerzalno dizajnirana tako da joj mogu pristupiti svi korisnici, sa širokim rasponom (ne)mogućnosti. Pristupačne odnosno asistivne tehnologije podrazumijevaju predmete, sustav proizvoda, opremu, modifikaciju okoline i sl. koji doprinose poboljšanju funkcionalnih vještina osoba s invaliditetom. To su sredstva za pomoć osobama s invaliditetom u svladavanju infrastrukturnih prepreka, sredstva za omogućavanje potpune društvene inkluzije uz lako i sigurno izvršavanje aktivnosti.

Osobe s cerebralnom paralizom su zbog lošije motorike i ograničenosti u kretanju zakinute kada je riječ o istraživanju i potpunom sudjelovanju u svom okruženju. Zbog nedostatka mogućnosti sudjelovanja u socijalnim i fizičkim okruženjima razvoj djece s cerebralnom paralizom je često narušen.

Upravo u ovakvim situacijama asistivne tehnologije imaju značajnu ulogu u poboljšanju kvalitete života osoba s cerebralnom paralizom. Kako bi primjena asistivnih tehnologija bila uspješna i učinkovita potreban je pravilan i učinkovit pristup te kontrola tih tehnologija. Kada je riječ o osobama s cerebralnom paralizom, često se javlja problem kod uspostave takvog pristupa zbog naravi obrazaca pokreta uzrokovanih ovim stanjem.

Asistivne tehnologije koje osobe s cerebralnom paralizom koriste su: uređaji za mobilnost kao što su hodalice i razna druga pomagala za hodanje, klasična odnosno ručna invalidska kolica te električna kolica itd. Zatim uređaji za pozicioniranje prilikom sjedenja, te uređaji za augmentativnu i alternativnu komunikaciju kao što su komunikatori, komunikacijski softveri i sl.

Iako su asistivne tehnologije važne za neovisno življenje osoba s invaliditetom, još uvijek je prisutan nedostatak podrške u informiranju i nabavi asistivne tehnologije, dobavljači ne prate razvoj asistivne tehnologije, liste čekanja su duge, a tu je i nedostatak i needuciranost stručnih osoba kada je u pitanju asistivna tehnologija. Dodatni problem predstavlja i odbijanje edukacije od strane stručnjaka koji bi trebali sudjelovati u primjeni asistivne tehnologije.