O. Jeronim Adam Marin, OSB, prior benediktinskog samostana Sv. Kuzme i Damjana na Ćokovcu na otoku Pašmanu, novi je opat predsjednik Slavenske benediktinske kongregacije sv. Vojtjeha-Adalberta
Svečano misno slavlje s obredom blagoslova novog opata Marina u
četvrtak 17. veljače u katedrali sv. Stošije u Zadru predvodio je
zadarski nadbiskup Želimir Puljić.
Za vrijeme obreda nadbiskup Puljić uručio je opatu Marinu Pravilo
Sv. Benedikta, prsten, štap i mitru. Za vrijeme mise, do trenutka
kada je primio te znakove opatske službe, o. Jeronim bio je u
prednjem dijelu prezbiterija, a do njega u pratnji bili su o.
Jozo Milanović s Ćokovca i o. Nahum iz Rajhrada u Češkoj.
U svijetu postoji 25 benediktinskih kongregacija i oko 8000
benediktinaca. Slavenska benediktinska kongregacija obuhvaća pet
samostana: tri u Češkoj, jedan u Sloveniji i samostan na Ćokovcu,
jedini muški benediktinski samostan u Hrvatskoj koji postoji od
1125. godine, gdje su benediktinci došli iz Biograda n/m, nakon
što im je Venecija srušila matični samostan u Biogradu n/m.
U Češkoj djeluje nadopatija sv. Vojtjeha-Adalberta i Margarete u
Pragu-Brevnovu, tri opatije: sv. Vaclava i Vencele u Broumovu,
sv. Petra i Pavla u Rajhradu te Djevice Marije i sv. Jeronima u
Pragu-Emauzy te dva priorata: sv. Ćirila i Metoda u Mariboru u
Sloveniji i sv. Kuzme i Damjana na Ćokovcu u Hrvatskoj.
O. Jeronim rođen je 12. srpnja 1975. u Zadru. Monaške zavjete
položio je na Ćokovcu 5. srpnja 2001. Priorom samostana na
Ćokovcu imenovan je 3. siječnja 2010. Za svećenika je zaređen 20.
studenog 2011. u katedrali sv. Stošije u Zadru. Za novog opata
predstojnika Slavenske benediktinske kongregacije sv.
Vojtjeha-Adalberta izabran je na Generalnom kapitulu u
Benediktinskoj opatiji Brevnov u Pragu, 21. listopada 2021.
godine. U službi opata koja se bira na mandat od šest godina
naslijedio je opata Edmunda Wagenhofera, OSB.
O. Jeronim i dalje ostaje prior samostana sv. Kuzme i Damjana na
Ćokovcu u kojem trenutno djeluje šest monaha. Na kraju mise
prigodnu riječ prisutnima u katedrali sv. Stošije uputio je opat
Marin.
“Novi opat će nastojati živjeti riječ staroga opata Benedikta
koji je rekao da dobar opat svoje učenike treba poučavati svemu
što je dobro i sveto, više djelom, nego riječju. Zahvaljujem
monasima moje Kongregacije koji su me izabrali za svoga
predsjednika. Još i sad, četiri mjeseca od toga izbora, čudim se
njihovoj hrabrosti i vjeri, što su izabrali jednog od
neiskusnijeg i mlađeg, da ih vodi. Vjerujem da će Bog
blagosloviti tu njihovu hrabrost” rekao je opat Marin, dodavši
kako je Slavenska benediktinska kongregacija najmanja od 25
benediktinskih kongregacija u svijetu.
“Mi smo po mnogo čemu najmanja kongregacija, ne samo brojem. Ali,
što je to zapravo veliko, a što malo, to najbolje zna Gospod. I
ja sam danas još jednom naučio tu lekciju” rekao je o. Jeronim. U
tom kontekstu, rekao je da je na dan blagoslova svoje službe
opata, par sati prije početka slavlja u katedrali sv. Stošije, o.
Jeronim nazvao njihovog subrata, o. Aleša u Pragu. “O. Aleš nije
mogao doći, a inače je član našeg Vijeća. Zamolio sam ga da
nazove nekoga i da kaže da ovo ipak nema smisla, da bi bilo dobro
ovo zaustaviti; da izbor možda nije bio valjan. Ali on je samo
rekao tihim glasom: “Treba prihvatiti križ kojeg nam Bog daje”. A
glas je bio tih, jer on leži u postelji. Vjerojatno umire. Ovo su
njegovi posljednji dani” rekao je o. Jeronim ganuto, pa nakon
emotivne stanke poručio: “Veliki smo onda kada poput brata Aleša
tako hrabro prihvatimo svoj križ. A mali smo kad bježimo od
križa. Veliki smo kad ga prihvatimo jer on nas veže s Kristom,
veže nas jedne s drugima, čini velikima u Božjim očima.
Preporučam u vaše molitve našu kongregaciju, da budemo veliki u
prihvaćanju križa kojeg Gospodin stavlja na nas. Taj križ nije
samo muka i teret, on je i izvor mnogih blagoslova i konačno,
znak i sigurnost uskrsnuća” poručio je opat Marin.
Zahvalio je svima i preporučio se u molitve. Zahvalio je
nadbiskupu Puljiću i Zadarskoj nadbiskupiji “koja se pokazala kao
velikodušan domaćin” i ponudila da organiziraju to slavlje u
katedrali. Zahvalio je Katedralnom zboru sv. Stošije s mo. Žanom
Morovićem, u orguljaškoj pratnji Dragana Pejića koji je predvodio
pjevanje na misi i Sjemeništu Zmajević u kojem je priređen agape
za uzvanike događaja.
“Mogli smo samo mirno doći i prepustiti se u njihove ruke. Hvala
svima koji su došli, svećenicima, redovnicima i redovnicama,
koludricama sv. Marije. Crkva sve vas svojom molitvom uvijek
iznova rađa i preporađa na novi život. Svi ste bili ta majka, ta
Crkva koja rađa nešto novo u Kristu” rekao je o. Jeronim u
obraćanju vjernicima među kojima su bili opatova obitelj,
rodbina, župljani zadarske župe Bezgrešnog začeća BDM na
Puntamici gdje je o. Jeronim živio i župe sv. Eufemije iz
Sutomišćice – Poljana na otoku Ugljanu, odakle je o. Marin rodom.
Svečanost blagoslova opata prigoda je “osjetiti jeku stoljetne
duhovne nazočnosti karizme svetog monaha Benedikta koji je diljem
Europe umrežavao i povezivao različite jezike i narode te stvarao
ozračje rada i molitve da se moglo disati punim plućima. A monasi
su se osjećali doma kako u Clyniju, Kölnu, Monte Cassinu, Pragu i
Maria Laachu, tako i u Mariboru, Istri, Pagu, Zadru, Šibeniku,
Trogiru, Splitu, Šipanu i Mljetu” rekao je nadbiskup Puljić u
propovijedi, poručivši: “Sveti Benedikt je utemeljitelj reda koji
je zadužio povijest Europe i Hrvatske, osobito Zadra”.
Nadbiskup je opisao okolnosti turbulentnog vremena u kojem je
živio Benedikt. “U Europu prodiru novi barbarski narodi koji su
pljačkom i osvajanjem tuđih krajeva rješavali svoje životne
potrebe da prežive. Sveti Benedikt im je ponudio stabilnije
rješenje: njih koji su osvajali tuđe krajeve, stvarali nerede i
stalno ratovali, Benedikt je zamolio neka odlože mačeve, a kruh
svagdanji neka zarađuju vlastitim rukama. “Moli i radi” postalo
je prepoznatljivo geslo ovih Božjih radnika koji će pomalo
“osvojiti barbare”, politi ih krsnom vodom i učiniti plemenitim
članovima nove zajednice. U ondašnji svijet surovosti, ovaj Božji
čovjek sa svojim monasima unosio je mir i duhovnost, pa ga je
sveti Pavao VI. proglasio zaštitnikom Europe” rekao je nadbiskup
Puljić, istaknuvši da je sveti Benedikt i sad aktualan.
Ljudi su i u naše vrijeme stalno u pokretu, zbog posla, odmora i
turizma. “Dakle, i u ovo doba kao i u Benediktovo, ljudi su u
trajnoj seobi. Premda je pismenost ljudi danas na zavidnoj
razini, za razliku od ondašnjih barbara, napretek je slučajeva
“barbarskog ponašanja” u pogledu odnosa prema životu,
dostojanstvu čovjeka i obitelji, kao i u “barbarskom odnosu”
prema “radu i zaradi na crno” i s obzirom na neodgovorno
ponašanje prema prirodi i okolišu. Zato je Benedikt suvremen i
aktualan. Jer, pokazao je alternativu barbarskom načinu
preživljavanja. I ne samo to. On je “pripitomio i preodgojio
barbare”, pa od njih učinio prikladnima članove europske obitelji
čiji pozitivan doprinos i danas osjećamo” rekao je mons. Puljić.
Sv. Benedikt to je ostvario određenim načelima. “Ponudio je
stabilnost mjesta u seobi naroda i pokazao u praksi ondašnjim
selilačkim suvremenicima kako se može biti kod kuće i zarađivati
za život, svojim rukama, motikom i žuljevima. U vidu dobrog
funkcioniranja zajednice, odredio je neka se redovnici drže
kućnog reda. U tom radu, redu i programu ravnomjerno je
rasporedio rad i molitvu, čitanje Svetog Pisma, odmor i
rekreaciju” naglasio je mons. Puljić.
“Uz stabilnost i funkciju kućnog reda, Benedikt je uspostavio i
treći stup opisan principom jednakosti braće, bilo da se radi o
potomcima Latina ili pridošlicama pogana, bilo da su bili pismeni
ili nepismeni, članovi kraljevskih dvorova ili potomci seoskih
obitelji. Stoga, sasvim je pogrešna percepcija u javnosti da je
načelo jednakosti i bratstva plod Francuskog veleprevrata
(revolucije). Ne, pravi i istinski veleprevrat europskih i
svjetskih razmjera dogodio se početkom 6. st. s pojavom skromnog,
ali radinog i blagoslovljenog monaha Benedikta koji je
proglasio Pravilnik o jednakosti braće. Stupu “jednakosti
braće u pravima i obvezama” Benedikt je dodao i “princip
autoriteta, koji je utjelovljen u liku opata”” rekao je nadbiskup
Puljić, naglasivši temelje benediktinskog reda: stabilnost
mjesta, rad i red, jednakost braće u pravima i obvezama s
principom opatovog autoriteta. U tom vidu sveti monah Benedikt je
suvremen i aktualan.
Istaknuvši da nam je u suvremenoj krizi potrebna budnost te
obnova kulture i društva, mons. Puljić je podsjetio kako je
veliki sveti Ivan Pavao II. “bio uvjeren da autentično kršćanstvo
i kršćanski humanizam mogu preobraziti suvremeno društvo i
ljude. Takvim optimizmom bile su prožete njegove brojne
enciklike, knjige i razmatranja. To je posebice istaknuo u
enciklici Otkupitelj čovjeka gdje se u središtu nalazi
Krist koji preko Crkve i obitelji stvara obrise kršćanskog
humanizma. Krist je svojim utjelovljenjem objavio čovjeku punu
istinu o njemu i otkrio mu njegovu veličinu, dostojanstvo i
vrijednost. Stoga, kao odgovor na upit apostola Petra “Gospodine,
kamo ćemo poći”, jedino pravo “usmjerenje duha, razuma i srca
jest prema Kristu, Otkupitelju čovjeka i svijeta”, kako je
govorio Karol Wojtyla” rekao je nadbiskup, istaknuvši da je to u
teoriji i praksi pokazao sveti Benedikt kad je pred općom seobom
naroda ponudio stabilnost mjesta s kućnim redom u kojem je
rasporedio rad i molitvu, čitanje Svetog Pisma, odmor i
rekreaciju.
Nadbiskup je zahvalio članovima Slavenske kongregacije što su
priora samostana na Ćokovcu izabrali za opata. U želji da o.
Jeronima “Gospodin obdari milošću i snagom da riječju i djelom
vodi braću putem svetosti”, nadbiskup je opatu i članovima
Slavenske kongregacije poželio Božji blagoslov i zaštitu
utemeljitelja Reda, sv. Benedikta.
Prema Pravilu sv. Benedikta, opat mora “naslov starješine djelima
opravdati. Vjeruje se da je on u samostanu namjesnik Kristov,
čijim ga se imenom oslovljava, po Apostolovoj riječi: Primiste
Duha posinjenja u kojem kličemo: Abba, Oče! Stoga opat ne smije
ništa naučavati, određivati ni zapovijedati, izvan onoga što je
po Gospodnjoj zapovijedi. Njegovo bi zapovijedanje i poučavanje
moralo kao kvasac Božje pravednosti prožeti srca učenika” zapisao
je sveti Benedikt.
Sve dobro i sveto opat treba pokazati više djelima nego riječima.
“Sposobnijim učenicima neka Božje zapovijedi izlaže riječima, a
onima tvrđega srca i jednostavnijima božanske zapovijedi svojim
djelima predočuje. Neka uvijek vlastitim primjerom pokazuje kako
se ne smije činiti ono što svoje učenike poučava da valja
izbjegavati” potiče sv. Benedikt. Ističe da se opat mora držati
Apostolovog pravila: ‘Opominji, savjetuj, kori’. Neka poveže
strogost s blagošću, pokaže strogost učitelja, a blagu
osjećajnost oca.
Opat se treba sjećati što mu ime znači, jer od onoga komu je više
dano, više će se i tražiti. “Neka zna da je na sebe primio tešku
i napornu zadaću: voditi duše i služiti različitim ćudima: kod
jednoga će pokušati blagošću, kod drugoga ukorom, kod trećega
nagovaranjem. Neka se prilagodi i ravna prema naravi i shvaćanju
svakog pojedinca, tako da ne trpi zbog štete u povjerenom stadu,
nego da se i raduje napretku dobroga stada” kaže sv. Benedikt.
Opat mora skrbiti za braću koja su pogriješila, “jer ne trebaju
zdravi liječnika, nego bolesni”. Opat je preuzeo “skrb za bolesne
duše, a ne samovlast nad zdravima”.
U svom Pravilu, sv. Benedikt o naravi opata piše: “Opat neće
uznemirivati povjereno stado niti što nepravedno odlučivati, kao
da ima neograničenu vlast. Mora se uvijek sjećati da će za sve
svoje prosudbe i čine Bogu polagati račun. Neka misli kome će
odgovarati za svoje upravljanje. Kad mora opominjati, neka to
čini mudro, ne pretjerano, da previše stružući rđu ne razbije
posudu. Time ne želimo reći da dopusti neka se šire mane, već
neka ih iskorjenjuje razborito i s ljubavlju, prema svakome
prikladno. Neka se trudi da radije bude voljen, nego da ga se
boje. Ne smije biti nemiran, tjeskoban, neobuzdan, svojeglav,
zavidan ni odveć sumnjičav, jer inače neće nikad imati mira”.
U misi su sudjelovali benediktinci s Ćokovca i iz Slavenske
kongregacije te benediktinke iz samostana sv. Marije u Zadru.
Uz svećenike iz Zadarske nadbiskupije, koncelebrirali su nadopat
o. Prokop Siostrzonek, o. Edmund Wagenhofer, dosadašnji opat
Slavenske benediktinske kongregacije i fra Andrija Bilokapić,
provincijal Franjevačke provincije sv. Jeronima.
