Želimo li hrvatsko selo spasiti od izumiranja, promjene moraju biti brze i sveobuhvatne, kažu lokalni poduzetnici koji od EU-a očekuju poticanje infrastrukturnih projekata, digitalnu transformaciju i ekološke programe, obećanja sadržana u dugoročnoj viziji za ruralna područja koju je nedavno predstavila Europska komisija (EK).

Dok se neki vlasnici obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava pitaju hoće li demografski i stručno opustošeno hrvatsko selo uopće opstati, politčari su uvjereni u napredak uz pomoć europskih fondova.

Bivši ministar obnove i eurozastupnik Jozo Radoš smatra da su europske politike prema selu unatoč birokratiziranosti pozitivne, ali upozorava da slični pokušaji dosad nisu dali rezultate.

Izvršno tijelo Unije je 1. srpnja predstavilo dugoročnu viziju za ruralna područja sa ciljem da ona postanu snažnija, povezaniija, otpornija i prosperitetnija.

Seosko stanovništvo je diljem EU-a u prosjeku starije nego gradsko, a slaba povezanost, nerazvijena infrastruktura, nepostojanje raznolikih mogućnosti zapošljavanja i ograničena dostupnost usluga ta područja čini manje atraktivnima za život i rad mladima.

EK je tijekom 2020. provela javno savjetovanje o dugoročnoj viziji kada je više od 50 % ispitanika izjavilo je da je infrastruktura najhitnija potreba ruralnih područja, a 43% ih smatra da je to dostupnost osnovnih usluga i sadržaja kao što su opskrba vodom i električnom energijom te banke i poštanski uredi.

Zadržati ljude

Slavonac Tomislav Haršanji, vlasnik obrta Agro HAHA, kaže da marljivo radi na digitalizaciji poljoprivredne proizvodnje, ali su dosadašnje politike opustošile sela u svakom pogledu, i demografskom i stručnom.

"Ljudi koji su ostali nemaju povjerenja niti kapacitete provesti transformaciju. Osim što sudionici ruralnog prostora zaziru od novih tehnologija, ne raspolažu ni adekvatnom tehnološkom podrškom. Jednostavan primjer - kupim novi traktor, upali se lampica, a čak ni ovlašteni za rješavanje nemaju rješenje. A to je samo vrh sante leda“, rekao je Haršanji Hini.

Smatra da je strategija EU-a svakako važna, ali je ključna sprega lokalnih i regionalnih vlasti s istaknutim pojedincima iz realnog sektora. "Potrebno je spojiti birokraciju s ljudima na terenu, one s tipkovnicom s onima u blatu. No, psi laju, karavane prolaze. Ključno pitanje nije kako oživjeti selo, ono još uvijek živi. Pitanje je kome će ono i kakvo ostati“, ističe Haršanji.

Predsjednik Sabora Jandroković nedavno je u Splitu najavio da će se parlament posvetiti demografskom oporavku ruralnih područja. Istaknuo je da europske fondove treba "pametno kanalizirati“ i nada se da će se zajedničkim naporima lokalne razine, županije i nacionalne razine u toj namjeri uspjeti.

Goranin Mladen Stjepan Vitković, direktor Komunalnog poduzeća Čabranka, kaže da su za ruralna područja i bilo koji akcijski plan ključni ljudi. "Da bi ih se zadržalo, treba subvencionirati prijevoz, ukinuti cestarinu do najbližeg većeg grada, poticati obnovu nekretnina, staviti u funkciju zapuštena zemljišta, revitalizirati šume, pa čak i subvencionirati zimsku odjeću i obuću zbog otežanih uvjeta“.

On se mora nositi s problemom pitke vode, pa se zalaže za suvremene sustave odvodnje i pročišćavanje otpadnih voda te zelenu infrastrukturu i kružno gospodarenje prostorom i zgradama.

Europski fondovi su izdašni, ali uvijek nešto nedostaje

Jedan vid poticanja sela je Program ruralnog razvoja Republike Hrvatske koji je u razdoblju 2014.-2020. imao na raspolaganju 2,4 milijarde eura. Njime su definirane mjere s ciljem povećanja konkurentnosti hrvatske poljoprivrede, šumarstva i prerađivačke industrije, ali i unaprjeđenja životnih i radnih uvjeta u ruralnim područjima uopće.

Mira Gardoš s obitelji je prije 11 godina preselila iz Trsta kako bi u istarskom seocetu Zrenj živjela u prirodi, a neplanirano se počela baviti kozarstvom. Uz pomoć sredstava iz nacionalnog programa širi svoje gospodarstvo i smatra da treba iskoristiti svaku pomoć koja se pruža.

"Mogućnosti su velike i šteta je što se ljudi ne usude prijaviti  na natječaje. Istina, nije lako, pogotovo je vrijeme pandemije pokazalo koliko se stvari mogu zakomplicirati, ali vrijedi truda“, uvjerena je ona.

Svoj OPG su vlastitim novcima odlučili razvijati Ana i Krsto Matulić s otoka Pašmana kako ne bi morali proizvoditi nešto samo radi projekta. "Ako dobijete novce iz fondova EU-a, morate unaprijed odrediti što ćete proizvoditi. Što ako se to ne prodaje?", pitaju se.

Vitković, ujedno vlasnik izletišta OPG Stipko u selu Hrib na sjeveru Gorskog kotara, kaže da se za prijavu na natječaje traži previše papira, da je birokracija golema i neefikasna, a poljoprivrednici za nju nemaju vremena. Dodaje da mu je do sada za svaku prijavu nešto nedostajalo.

"Hrvatsko selo može se razvijati kroz EU projekte tako da umjesto vječitih kontrola na teren pošalju savjetnike, kako rade Slovenci, jer na licu mjesta treba uočiti potrebe stanovnika“, savjetuje on.

Jozo Radoš: Raniji pokušaji bez rezultata

Bivši eurozastupnik Radoš, koji se u mandatu zalagao za razvoj ruralnih sredina, rekao je za Hinu da što prije treba izjednačiti ili barem približiti uvjete života ruralnih i urbanih područja.

Uza sve mjere i sav novac na razini EU-a, proteklih se godina na selu povećala nezaposlenost. "Možda su pomogli da stanje ne bude još gore, ali ne više od toga", ocijenio je Radoš.

Na pitanje imaju li europske politike smisla odgovara pozitivno, usprkos birokratiziranosti, složenosti i sporosti. No, efikasnost fondova ovisi o svakoj državi pojedinačno.

"Naši politički, medijski i kapaciteti civilnog društva nisu dovoljni za praćenje i utjecanje na te procese", drži Radoš. "Ako loše planirate dobit ćete nešto što vam nije najvažnije. Štedite za hladnjak, a onda taj novac date kao polog za kupnju stroja za pranje rublja koji je još nov i dobro radi“.