Tijekom drugog i posljednjeg dana konferencije „Inovativna rješenja za održivost Jadranskog mora“ koja se po hibridnom modelu održala u Zadru među zaista brojnim zanimljivim temama i govornicima istaknula se Blucy, podvodni dron koji u prvu istraživačku misiju kreće polovicom svibnja u Splitu.

Sudeći prema nizu zanimljivih tema koje su predstavljene drugog dana konferencije, kada autonomni podvodni dron Blucy krene u istraživanje morskog dna sredinom svibnja u Splitu, na snimkama kamere koje će isporučiti istraživačima moguće da budu predstavnici 'velike četvorke': četverozupka, tamna mramornica, plavotočkasta trumpetača i plavi rak. To su invazivne vrste egzotičnih riba od kojih su pojedine jestive pa čak i ukusne, dok druge ugrožavaju ili štetno utječu na bioraznolikost. Jučer ih je na konferenciji predstavio prof. Jakov Dulčić i sudeći po rastu temperature Jadrana, ukoliko ne pokrenemo program sustavne zaštite, izgledno je da ćemo egzotične ribe u našem moru viđati sve češće što bi moglo imati značajne posljedice na ravnotežu morskog ekosustava. Možda ćemo se u budućnosti prilikom izvlačenja ribe koja je zgrizla udicu češće zapitati: „A koja je ovo riba?“.

Pozitivni primjeri iz dosadašnje prakse zaštite mora i oceana postoje, iako se broje u promilima. Naime, na globalnoj razini do 2020. g. bio je cilj zaštititi 20% površine svjetskih mora i oceana, no trenutno smo na manje od 8%. „Na Mediteranu situacija izgleda nešto bolje jer 9,68% Mediteranskog mora nosi neku vrstu zaštite, od čega ipak samo 0,03% zaštićenih područja osim plana upravljanja koji se provodi, također i sustavno monitorira i prati rezultate, odnosno ispunjava li zaštita zadane ciljeve.“ – istaknuo je Mosor Prvan, stručni suradnik za zaštitu mora u WWF Adriji.

Situacija u hrvatskom dijelu Jadranskog mora je ipak nešto bolja. Odličan primjer iz prakse o zaštiti Jabučke kotline predstavio je Igor Isajlović s IZOR-a. Jabučka kotlina je ključno mrjestilište koćarskih vrsta u našem moru i dugi niz godina je bila i najvažnije ribolovno područje za hrvatske i talijanske ribare. Prvi put je zaštićena 2015. g. i u samo godinu dana rezultati su bili impresivni, međutim po isteku tih 12 mjeseci zaštite došlo je do naglog otvaranja područja i svi pozitivni efekti su poništeni. Poučeni time, 2017. godine ponovno je proglašena zaštićenim područjem bilateralno s Italijom, u trajanju od tri godine. Sljedeći je cilj postavljanje trajne zaštite obzirom da riba ne poznaje granice zaštite pa se pozitivni efekti reflektiraju znatno šire, a osim ugroženih morskih staništa, pozitivan je i efekt na gospodarstvo.

FOTO: Iva Perinčić

Cijelo to područje zaštićene ribolovne zone Jabučke kotline je svega oko 3% ukupne površine Jadranskog mora, a područje totalne zabrane izlova u Jabučkoj kotlini čini oko 1% (oko 1400 km2) i neovisno što je riječ o tako malom području, zaštita je dala neočekivano dobre rezultate. Zahvaljujući odličnim rezultatima ove zaštite koje su Hrvatska i Italija samoinicijativno provele, Europska Unija je prepoznala model kao primjer dobre prakse te je po njemu napravljen pilot projekt za daljnju implementaciju na područje Južnog i Sjevernog Jadrana. U tijeku su pregovori da po istom principu Albanija i Italija zaštite dio Otranta, potom da se zaštite podvodni kanjoni u blizini Barija i područje otvorenog Sjevernog Jadrana u svrhu zaštite lista, jakobove kapice i drugih organizama.

Na konferenciji koju su po hibridnom modelu organizirali strateški projekt InnovaMare i projekt SushiDrop, i koju je u dva dana pratilo preko 700 sudionika, odgovor na pitanje kako zaustaviti pretjerani izlov i zaštititi morska staništa bez ugroze za gospodarstvenike koji od ribolova žive ponudio je ribar, Joško Pedišić. On je svoju primarnu djelatnost preusmjerio na turističko koćarenje. Riječ je o jednodnevnom izletu u sklopu kojeg posjetitelji plove, upoznaju se s načinom lova ribe koćom, konzumiraju ulov na brodu, druže se s posadom i educiraju se o važnosti brige o moru.

Financijski efekt je jednak, istaknuo je Joško Pedišić, a pozitivni efekti na okoliš višestruki: „Ribolovni napor kod klasičnog koćarenja traje 15 sati, dok on pri turističkom koćarenju traje svega sat i pol tj. deset puta manje, što prati i potrošnja goriva. Kod klasičnog koćarenja potroši se 500 litara u usporedbi sa 140 litara nafte prilikom turističkog koćarenja, uz dnevnu neto dobit od 1100 eura u usporedbi s 400 eura dnevne dobiti pri klasičnom kočarenju.“ - istaknuo je.

Osim najsuvremenije optičke, u Blucy dron ugrađena je i najbolja akustična tehnologija. Dron kojega su znanstvenici Sveučilišta u Bologni izradili u sklopu projekta SUSHI DROP, u suradnji s Institutom za oceanografiju i ribarstvo (IZOR), udrugom Sunce i Splitsko-dalmatinskom županijom opremljen je sustavom vođenja, kontrole i navigacije koji mu omogućuje samostalno istraživanje u trajanju do šest sati na dubinama od preko 200 m, bez ljudskog nadzora. Modularna arhitektura podržava brzu prilagodbu na konfiguraciju terena tako da ćemo zahvaljujući Blucy napokon imati sveobuhvatne podatke o stvarnom stanju na velikim dubinama i područjima koja su za ronioce bila prerizična za istraživanje.

Do sada se morsko dno, do ograničene dubine analiziralo fizičkim vađenjem organizama dok ćemo zahvaljujući inovacijama iz područja robotike i senzorike ubuduće to raditi neinvazivnim metodama te moći preciznije pratiti riblje stokove i zaštititi bioraznolikost Jadranskog mora.