Radnici u ugostiteljskom sektoru često su jedni od najmarginaliziranijih radnika. Bili to konobari/konobarice ili trgovci/trgovkinje, uz minimalne ili neznatno više plaće, oni su često prvi kojima se krše radnička prava.

Najčešće su to neplaćeni prekovremeni sati, nekorištenje ili kršenje dnevnog, tjednog ili godišnjeg odmora, isplate dijela plaće na crno i sl. Radnici/e su često iscrpljeni i potplaćeni te nemaju vremena za sindikalno udruživanje i sindikalne edukacije. Važnost u udruživanju je ta da se na taj način otvara put ka pregovaranju o vlastitim plaćama i uvjetima rada.

Zadnjih nekoliko dana mogli smo pročitati/čuti/vidjeti, pogotovo kao studenti, štrajk radnika i radnica u zadarskim menzama. Radeći za 3500 do 4000 kuna naše tete iz kuhinje svakog dana osiguravaju obroke tisućama zadarskih studenata.

Upravo njima se ne da za pravo da ravnopravno sudjeluju u pregovorima za vlastiti kolektivni ugovor, već im poslodavac želi nametnuti svoju volju. Time poslodavac krši Obavezu kolektivnog pregovaranja u dobroj vjeri, odnosno Članak 193. Zakona o radu, kako su i same navele.

Uz svu spremnost koju su radnici i radnice izrazili, da im se zbog korona krize smanje plaće i druga potraživanja na određeni vremenski rok, poslodavac nije pokazao volju da na isto stavi vremensko ograničenje, već je iskazao samovolju da o svim pitanjima radnika odluku donosi isključivo Upravno vijeće Agencije za studentski standard.

Kao mladi ljudi, koji sutra izlazimo na tržište rada i koji žele bolje uvjete rada za sve radnike i radnice, koji žele koristiti svoja prava za sindikalno udruživanje, kolektivno pregovaranje i štrajk zajamčen Zakonom te kao mladi socijaldemokrati i socijaldemokratkinje, kojima fokus mora biti na obespravljenima i na radnicima, ovim putem podržavamo štrajk radnika i radnica zadarskih menzi.