Petrčane su administrativno pod Gradom Zadrom, ali nisu Zadar. Ajmo reći, tik uz Zadar, ali po turizmu odnosno njegovu sadržaju i rame uz rame s Donatovim gradom.

Tome u prilog ide činjenica da se mnogi Zadrani najradije idu kupati u Piniju, na Punta Skalu, u taj pijesak, na taj kamen, leći među petrčanske borove u božanski hlad... Treba samo desetak minuta vožnje i kad su najveće gužve, uz prekrasnu gustu šumu. Turistima stoga Zadrani preporučuju neke druge plaže, ‘gradskije’, Petrčane čuvaju za sebe. Dok ih turisti sami ne otkriju.

S Petrčancima je lako razgovarati anonimno. Kao i svi Dalmatinci prvo se žale, kukaju. – Borove je potaracala lanjska nevera, teška bura, sravnala misto. Ni meni u dvoru više nijednog nema, Pinija opustošena, ali sade se novi borovi, oni što se ne naslanjaju jedni na druge. Gužva liti bude takva da su stalno krkljanci, busevi nisu vozili kroz misto uopće, babe vukle kese po zvizdanu dva kilometara od ceste. Kupači krivo parkiraju, iako je parking 2 kune sat policija slabo dolazi, uveli su jednosmjernu, podilila je misto na pro i kontra, ali bar se može proći... I sve tako.

– To je naše misto. Zimi mirno, liti živo. Nadaleko stvarno nema puno lipših mista ili je to zato što je to moje misto – kaže Rozeta Bogeljić, poznata zadarska novinarka, koja je poput mnogih Petrčanaca tukla more... Nju je odvelo na jedrilici sve do Kariba, St. Martina.

– Petrčane i Karibi. Kakva poveznica! Ma nisi normalan... Al’ vidiš da sam se vratila. I to nešto govori o lipoti Petrčana. Lipo tamo, lipo tu! – kaže smijući se Roza autorica i knjige “Nisam ja Neptun” o svom obiteljskom i životnom putu iz Petrčana do Kariba i, naravno, natrag. Zna svaki kutak mjesta koje je u rimsko doba bilo zona između starog i mitskog Zadra, ali i Nina.

Borova šuma zasađena je davno, a mnogima je liječila probleme s disanjem. U Domovinskom ratu Petrčane su bile sklonište za mnoge izbjeglice čija su sela stradala u ratu. To je tada bio njihov drugi dom u koji se danas vraćaju s djecom. Mnogi fetivi Petrčanci otišli su put Amerike, napose u New York, a vraćaju se barem svako ljeto. Brojni mještani su se i vratili, pogotovo pomorci.

Htjeli smo nešto o ljepoti mjesta udaljenog svega nekoliko kilometara od zadarskih morskih orgulja i zadarske rive upitati i možda i najpoznatijeg Petrčanca Šimu Gržana, kapetana koji je 50 godina tukao more po cijelom svijetu, nevjerojatnog lika nalik na ujaka Trotterovih, kapetana Alberta iz “Mućki”...

Prijateljevao je on po svijetu s mnogim svjetskim facama, poput Dustina Hoffmanna, ali i Alfreda Hitchcocka koji je jednom davno baš za zalazak sunca ispred Zadra rekao da je najljepši na svijetu. Ali barba Šime (90) ostao nam je nedostupan, baš poput današnjeg najpoznatijeg stanovnika Petrčana (u ljetnim danima odmora), Luke Modrića.

Dobro, nismo baš polagali velike nade da će nas primiti u svoju superluksuznu vilu, ali najbolji svjetski nogometaš nije jedini ovdje.

Tu je i Vedran Ćorluka, a kad su dva vatrena tu, Petrčane ljeti pohode i mnogi drugi reprezentativci, ali i igrači Real Madrida, Premier lige, Primere, Bundeslige. Moćne političke face su tu. Raskoš i luksuz ponude u apartmanskom naselju Punta Skala nadaleko su poznati, hotel Pinija, resort Falkensteiner, u novije vrijeme i kraljevski vinogradi...

Mnogi gosti dubljeg džepa pohode zbog toga ovu oazu nadomak Zadra.

– A ima i ovih domaćih faca. Moćnih! Vladimir Šeks, Martina Dalić, Radimir Čačić, neki zadarski političari... Ali nema više onih mladih. Ljuti me to... Je li riječ o Gardenu, pitam Petrčanca koji je i danas ljutit zbog odlaska šušura po kojem su Petrčane dosta godina bilo najpoznatije. Deseci tisuća partijanera pohodili su festival Garden, donosili zaradu, Petrčane su se uspoređivale sa Zrćem. I po zaradi, ali i nuspojavama... – A onda je jedan dan nestalo, otišlo, valjda da bi neki imali svoj mir, a mi ostali manje novaca.

Odlazak partijanera nama je bio korona prije korone što se tiče zarade od turizma. Stare babe branile su mlade partijanere, nije bilo veze što ih nađu ujutro kako spavaju među pomidorima. Bili su to nezahtjevni gosti dubokog džepa, po sto eura bi plaćali noćenje, bez frke. Ipak otišli su, maka ih je netko!

– Sad je mirnije i tješimo se s Grdovićem. Ne s bevandom, nego onom “nije u šoldima sve” – kaže ovaj Petrčanac. Tiho je u ovom malom mistu, cvrčci nadglasavaju rijedak promet, a češki je ove sezone najčešći jezik u apartmanima. Falkensteiner je druga, luksuznija priča. Stvarno, tu u Petrčanima za sve ima turističke ponude kakva se rijetko viđa. Ne kaže se uostalom zaludu da je Zadar mjesto pokraj Petrčana.