Mirisnih ljubičastih polja lavande sve je više u Ravnim kotarima. Dragutin Raspović u uzgoj lavande krenuo je u poznim godinama. I poslužio kao inspiracija mladim poljoprivrednicima iz toga kraja.

Ne znaš kamo prije pogledati od ljepote - u ljubičasto polje ili sunce na zalasku.

Zadranin Dragutin Raspović kao biotehnolog cijeli je život proveo u tvornici likera u laboratoriju. Motiku do mirovine u ruke nije uzeo. No, od miomirisa nije daleko pobjegao.

"Ja sam prvi put vidio polje u 63. godini. Je l' teško žeti lavandu? Pa nije teško mladom čovjeku", rekao je Raspović.

Zato za koji dan ovamo stiže cijela družba u snazi. Njih dvanaest u tri dana požanju 1500 grmova. Dragutin je na djedovinu došao prije desetak godina. Stručnjaci nisu bili optimistični.

"Vidjeli su da ovdje nema niti jedno stablo lijevo niti desno i rekli su Drago ovdje nikad nećeš ubrati ništa", sjeća se Drago.

No, Dragutin se nije dao obeshrabriti. Lavanda je mediteranska biljka, kaže, nezahtjevna je, ne traži vodu, ne smeta joj siromašno, krško tlo. Jedino sunca i visokih temperatura ima u izobilju. Mladim seljanima koji su mu se isprva čudili, poslužio je kao inspiracija.

No, i dalje je u Ravnim kotarima te mediteranske biljke malo za razliku od, primjerice, Slavonije. Ipak put do potrošača, unatoč stranim jeftinim proizvodima, ovaj mali proizvođač eteričnih ulja, suvenira i likera ipak nađe.

"Za suvenirski dio, čajeve, koji se koriste za smirenje, opuštanje. Ona smiruje čovjeka", govori Raspović.

A i Dragutina u mirovini. Već desetak godina, iako je ručno branje - krvav posao, uživa svim osjetilima u svom aromatičnom polju.