Većina ljudi koji dođu, ne kroz programe EU-a i MUP-a, već na različite načine i zatraže azil, Hrvatska im nije ciljano odredište, a dok čekaju odluku, što u Hrvatskoj prosječno traje pet mjeseci, kad upoznaju ljude zažele ovdje ostati.

Iako većina izbjeglica koje je bijeg od rata i nesigurnosti doveo do Hrvatske nije tu namjeravala ostati, mnogi se predomisle kad, čekajući azil upoznaju ljude i društvo, rekao je ravnatelj Isusovačke službe za izbjeglice (JRS) Tvrtko Barun, koji je u srijedu s dekanom Hrvatskog katoličkog sveučilišta (HKS) Željkom Tanjićem potpisao sporazum o suradnji.

Većina ljudi koji dođu, ne kroz programe EU-a i MUP-a, već na različite načine i zatraže azil, Hrvatska im nije ciljano odredište, a dok čekaju odluku, što u Hrvatskoj prosječno traje pet mjeseci, kad upoznaju ljude zažele ovdje ostati, rekao je Barun.

Svi koji dobiju azil, ako ikako mogu, žele ostati, primijetio je Barun, objasnivši da su prije izbjeglice odlazile kad ne bi mogle naći posao, što je uz stanovanje i učenje jezika jedan od tri glavna koraka u procesu integriranja izbjeglica u društvo.

Hrvatski poslodavci, kaže ravnatelj JRS-a, svakodnevno među izbjeglicama traže radnike, a odziv je po njegovim riječima jako dobar jer su izbjeglice sretne da svojim rukama mogu zarađivati kruh.

JRS po njegovim riječima, zadnjih tjedana od različitih poslodavaca svakodnevno dobiva pozive za posao, od građevine i ugostiteljstva do šivanja i stolarije kojima trebaju deseci pa i stotine radnika.

Odaziv izbjeglica je jako dobar, oni se uključuju, znamo njihove vještine, iskustava, znanja i struke i sukladno tome ih pozivamo na intervjue s poslodavcima, kazao je Barun dodavši da su sretni što mogu posredovati između ta dva svijeta na korist poslodavaca i izbjeglica, ali i društva.

U Hrvatskoj se trenutno nalazi oko 350 tražitelja azila koji su izrazili zahtjev za međunarodnom zaštitom, a većina ih se nalazi u prihvatilištima u zagrebačkim Dugavama i Kutini. Od 2004., otkad u Hrvatskoj postoji sustav azila do danas je 560 osoba dobilo neki oblik međunarodne zaštite, ali ih je od tog broja stotinjak otišlo iz Hrvatske. Riječ je o vrlo malom broju, oko 400, 450 osoba koje su dugoročno ostaju u Hrvatskoj u kojoj su pronašli sigurnost i zaštitu.

Barun kaže da u Hrvatskoj nije izgrađen sustav integracije izbjeglica, dok je koordinacija između ministarstava i različitih institucija tek u začetku. Osim toga, između državnih institucija i nevladinog sektora ima još puno prostora za napredak. Posljednjih mjeseci su, kazao je Barun napravljeni veliki koraci u smislu objave poziva za pružanje tečaja hrvatskog jezika.

Dvije institucije, JRS i HKS potpisali su sporazum o suradnji s ciljem zajedničkih aktivnosti u smislu poticanja promocije i provedbe socijalnih, obrazovnih i znanstvenih aktivnosti koje proizlaze iz poslanja obiju institucija, rekao je dekan Tanjić.

Dodao je da na temelju kršćanskih i humanističkih načela te na poziv crkve i pape Franje čine sve što je u njihovoj moći za ljude koji su zbog različitih razloga prisiljeni napustiti svoje domove.

„Papa Franjo je pozvao katolička sveučilišta i sveučilišnu zajednicu da se uključe u rad s izbjeglicama i to posebice kroz njihovu integraciju i školovanje”, kazao je Tanjić.