Povodom donošenja skore odluke o nabavi modernih i skupih borbenih zrakoplova u sastav Hrvatskog ratnog zrakoplovstva, propitujemo odgovorne, bi li možda bilo mudrije nabaviti protupožarne kanadere i helikoptere za hitnu medicinsku skrb?

Mora li u velikom požaru planuti naš dom ili stradati u prometnoj ili kakvoj drugoj nesreći netko od naših najmilijih, pa da shvatimo da je bilo daleko pametnije umjesto ulupavanja enormnog novca u borbene zrakoplove, nabaviti kanadere i medicinske helikoptere?- pita Vesna Balenović, predsjednica udruge Zviždač.

Problem u prioritetu

Nije točno da nema novca za kanadere i helikoptere za hitnu medicinsku pomoć. Ako ima novca za utrku u naoružavanju, onda mora biti i novca kojim će se gasiti požari i spašavati životi građana. Problem je samo o racionalnom utvrđivanju prioriteta.

Da se diglo 36 kanadera umjesto 4, nedavni požar u Makarskom primorju sigurno bi bio brzo ugašen i ne bi vatra došla do praga kuća i hotela. Da se tako razmišljalo ranije, ne bi danas imali križeve na Kornatima, a mladi životi naših hrabrih vatrogasaca bili bi spašeni. Nakon silne tragedije ovog mjeseca u kojoj je izgorjelo 65 ljudi, portugalce sigurno ne bi trebalo dugo nagovarali da umjesto borbenih zrakoplova imaju protupožarne. Koliko vremena treba uvjeravati odgovorne osobe za odluku o nabavi zrakoplova u Hrvatskoj da postupe, onako kako bi danas najradije postupili portugalci? Treba li se Hrvatskoj dogoditi slična tragedija, pa da se probudi naknadna hrvatska pamet?

Postanimo protupožarna zračna sila na Mediteranu

Normalno je da generali razmišljaju o naoružavanju, ali svi moramo biti svjesni i realnih potreba građana i gospodarskih mogućnosti Hrvatske. Na sreću, još uvijek imamo vremena bez strasti i nepristrano  procijeniti, što je Hrvatskoj potrebnije i tako postupiti.

Čitamo ovih dana  na portalima da se Ministar obrane brine da dečki koji ulaze u MIG nakon toga i slete. Razumijemo taj strah, ali pametnije bi bilo da piloti umjesto u MIG sjednu u kanader, ugase požar i mirno slete na more ili u zračnu luku. U tom slučaju cijela Hrvatska  imala bi više koristi i zajedno s Ministrom manje brinula!  Hrvatskoj nije prioritet naoružavati se skupim zrakoplovima za neki neizvjesni budući rat, do kojeg za životnog vijeka tih borbenih zrakoplova nikad ne mora niti doći. Hrvatska danas nasušno treba kanadere za svakodnevnu bitku s požarima, kako bi spasila živote, domove, maslinike, vinograde, stada, kako se ne bi morali evakuirati turisti iz hotela, kako bi se osigurala normalna, a ne plamteća turistička sezona. Hrvatska sa budućih 16 borbenih zrakoplova, nikad neće postati regionalna zračna velesila, ali sa 36 novih kanadera i onim kanaderima koje već imamo, može postati zapažena protupožarna zračna sila na Mediteranu.

Bila bi to dobra poruka i susjedima, da svoj novac umjesto u obijesno naoružavanje ulažu u humane svrhe, na dobrobit svojih građana i dobrosusjedskih odnosa. Nabavom kanadera poslali bi jasnu poruku Europi i susjedima da Hrvatska niti potiče, niti učestvuje u militarizaciji regije, da je  Hrvatska posvećena miru i dobrobiti svojih građana.

Za medicinsku skrb nabavimo specijalizirane helikoptere

Umjesto dva glomazna, teška i spora ruska helikoptera Mi 8, smještena u Splitu i Rijeci, i jednog policijskog u Dubrovniku. kakve sada koristimo za spašavanje i hitnu medicinsku skrb, kojima je za polazak iz mirovanja potrebno 30 do 40 minuta i koji za slijetanje koriste isključivo heliodrome ili aerodrome, trebali bi nabaviti lake, brze i specijalizirane medicinske helikoptere kakvih npr. samo jedna Austrija ima preko 50. Da je medicinska skrb organizirana na taj način,  život 14-ogodišnje zadranke Sare Čirjak na Velebitu ovih dana vjerojatno ne bi bio tragično izgubljen, kao niti životi otočana ili brojnih žrtava prometnih nesreća duž hrvatskih autocesta i nepristupačnih krajeva.

Umjesto 16 borbenih zrakoplova 36 kanadera

Hrvatsku bi npr. borbeni švedski zrakoplov Gripen s opremom koštao 80 milijuna eura, pa tako 16 puta za kompletnu eskadrilu. Tu su i dodatni troškovi izgradnje infrastrukture, naoružanja, obuke pilota i tehničkog osoblja. Visoki su i troškovi korištenja zrakoplova. Cijena sata leta borbenog zrakoplova stoji do 7.000 dolara. Uzmemo li u obzir da naši borbeni piloti lete oko 50 sati godišnje, trošak leta jednog hrvatskog pilota iznosio bi godišnje 350.000 dolara, tj, za cijelu eskadrilu gotovo 6 milijuna dolara godišnje.

Cijena novog vatrogasnog zrakoplova kanadera CL-415 kakve Hrvatska već koristi za gašenje požara  iznosi 35 milijuna dolara. Novcem potrebnim za nabavu eskadrile švedskih Gripena mogli bismo kupiti 36 novih vatrogasnih kanadera ili dvostruko više rabljenih. Znamo da je alternativa borbenom zrakoplovstvu dobra protuzračna obrana. Kanaderi na žalost nemaju alternativu. Kao što su predsjednica Kolinda Grabar Kitarović i MORH utihnuli o uvođenju obveznog vojnog roka, kojeg su godinama s puno strasti i zdušno zagovarali, tako se nadamo da će prevladati zdrav razum i hladna glava, da nam obala neće nestajati u plamenu, da noćno nebo neće obasjavati plameni jezici, da će bolesni i ozlijeđeni unutar „zlatnog sata“ biti dopremljeni u operacijske dvorane, dakle da će utihnuti priče o borbenim zrakoplovima, a da će se krenuti u nabavu neophodnih kanadera i helikoptera za hitnu medicinsku skrb.