Ističe se da su ‘tirkizna Plitvička jezera’ zaštićena od UNESCO-a kao svjetska prirodna baština još od 1979., no da više od milijun posjetitelja godišnje, koliko posjeti ovaj nacionalni park, zapravo vidi tek njegov manji dio. Većina gostiju se na Plitvicama zadrži tek jedan dan i ne prespava te ne uživa u lutanju šumama.

Prašumu Čorkovu uvalu posjećuju uglavnom samo znanstvenici

Rezultat toga je i da se oko jezera često stvara velika gužva te se nekad ne može ni zastati na trenutak da se napravi fotografija. Der Spiegel preporučuje zato da se izbjegne gužva i posjeti, primjerice, Čorkova uvala, prašuma koja većinom posjećuju tek znanstvenici, dok turisti mogu vidjeti tek njezine rubove. U prašumi žive i smeđi medvjedi te čopori vukova, a u njoj se mogu naći i neke rijetke biljne vrste. 

‘Za većinu gostiju to je previše avanture. Dovoljno im je preko drvenih mostova proći jezerskim kaskadama’, konstatira se u tekstu te se propituje ne bi li se trebao ograničiti broj gostiju koji obilaze Plitvička jezera jer bi toliko ljudske mase moglo naštetiti prirodi. Ipak, napominje se da je Lika većinom izgubila stanovništvo te da Nacionalni park ‘prehranjuje oko 1200 ljudi, koji bi se inače morali odseliti’.

Za većinu turista Hrvatska je 'zemlja za kupanje na Jadranu'

Lika je oduvijek bila siromašna, no sada je situacija još gora. ‘Ljudi u ličkim selima nemaju ništa od turizma, oni ostaju siromašni’, piše Der Spiegel i dodaje da je za većinu turista Hrvatska ‘zemlja za kupanje na Jadranu’ te da se seoski turizam nije još etablirao. Iznimka je gradić Slunj, odnosno njegovo prigradsko naselje Rastoke, koje također privlači sve više turista, naročito iz Južne Koreje.