Ova svjedočanstva za sobom povlače pitanje o autentičnosti i vjerodostojnosti datog iskaza, za koji se uporno ističe kako je nastao samo nekoliko sati nakon tragedije, a u tom slučaju netko od svjedoka laže

Nakon što je prošlog tjedna Nacional objavio iskaz kojeg je policiji navodno 31. kolovoza u Splitu dao jedini preživjeli vatrogasac tragedije na Kornatu Frane Lučić, Novi Tjednik otkriva informacije kojima je postojanje dotičnog iskaza dovedeno u pitanje.

Kontakti iz zadarske i splitske bolnice za Novi su Tjednik potvrdili kako Lučić ni u jednoj bolnici nije policiji davao nikakve službene iskaze, niti bi zbog njegovog stanja istražiteljima bilo dozvoljeno da ga podvrgnu ispitivanju

"Tvrdim i iza toga stojim, da policija nije ispitivala Lučića dok je ležao u zadarskoj bolnici. Možda su to učinili ranije, za vrijeme transporta, no obzirom na to koliko je toga dana bio zbunjen i u šoku, teško da bi mogao dati suvisao iskaz", govori pomoćnik ravnatelja zadarske Opće bolnice dr. Dario Nakić.

Slične informacije stižu i iz splitske bolnice gdje je dr. Dujomir Marasović potvrdio kako policiji nije bilo dozvoljeno ispitivanje pacijenta u bolnici. S Lučićem nisu razgovarali čak ni njegovi roditelji, potvrdio je Marasović za Novi Tjednik. Sve ovo baca ozbiljnu sumnju u postojanje iskaza, na kojem je zasnovana istraga o nesreći na Kornatu i na kojeg se pozivao čak i ravnatelj policije Marijan Benko.

Jedina preostala mogućnost je da je Lučić s policijom razgovarao dok je čekao pomoć na Kornatu ili prilikom transporta u bolnicu, ali prema iskazima spasitelja takva je opcija malo vjerojatna. Lučić je bio jedan od prvih vatrogasaca koji je prevezen u zadarsku bolnicu, a odmah nakon što ga je helikopter iskrcao na aerodromu u Zemuniku kolima hitne pomoći prebačen je u bolnicu. Liječnici koji su se s njim vozili posvjedočili su da u hitnoj pomoći Lučić nije davao nikakve iskaze, a teško da bi to zbog svojih ozljeda bio u stanju učiniti za vrijeme leta prema Zemuniku.

Ova svjedočanstva za sobom povlače pitanje o autentičnosti i vjerodostojnosti datog iskaza, za koji se uporno ističe kako je nastao samo nekoliko sati nakon tragedije, a u tom slučaju netko od svjedoka laže. No, čak i ako je Lučić usred svega toga i stigao dati iskaz, njegova bi vjerodostojnost bila upitna, s obzirom da bi se radilo o svjedočenju izuzetno potresenog i teško ranjenog čovjeka u stanju izuzetnog šoka kakav se na sudu ne može koristiti. Državni bi vrh tih činjenica trebao biti dobrano svjestan i nedopustivo je da je Lučićev navodni iskaz glavni i praktički jedini temelj istrage o okolnostima ove velike tragedije.