Svi deponiji u Hrvatskoj trebali bi biti sanirani do kraja 2009. godine

Što se može dogoditi svakom tko nedovoljno skrbi o gospodarenju svojim otpadom, najbolje se moglo vidjeti prošlih tjedana u južnoj Italiji, ponajprije u Napulju i okolici. Ulice tog grada tjednima su bile zatrpane desecima tisuća tona smeća čiji se smrad širio kilometrima u krug, a pravo je čudo da nije izbila neka opasna epidemija.

Ubrzo su zbog gomilanja smeća uslijedili žestoki sukobi građana i policije, a Italiji je zbog problema s otpadom zaprijetila i kazna Europske unije. Zato je u Napulju koji se već gušio u smeću na kraju morala intervenirati talijanska vojska i koliko-toliko normalizirati stanje kako bi se izbjegle još teže posljedice.

U talijanskoj regiji Campaniji čiji je Napulj najveći grad još je prije desetak godina odlučeno o odvojenom prikupljanju otpada, recikliranju i gradnji spalionica. No, stanovništvo je masovnim prosvjedima dosad blokiralo izgradnju spalionica koje ne žele u svojoj blizini pa je kao privremeno rješenje otpad iz tog dijela Italije, uz velike troškove godinama sve do nedavno izvožen na spaljivanje u Njemačku. U lukrativne poslove prikupljanja i odvoza otpada uključena je i napuljska mafija.

Kako je problem u Italiji nastao zbog svijetom raširenog efekta NIMBY (odbijanja lokalnog stanovništva da se bilo kakav objekt za zbrinjavanje otpada izgradi blizu njihovog naselja), nameće se pitanje može li se takav scenarij ponoviti i u Hrvatskoj?

I u nas već desetljećima taj efekt stvara stručnjacima velike probleme u provedbi suvremenih i širom Europe prihvaćenih rješenja. No to ne čudi kad se zna da se otpad ranije uglavnom bacao na neuređena, često i ilegalna odlagališta na nasumce odabranim lokacijama oko kojih se kilometrima širio smrad, a procjedne vode zagađivale podzemlje.

Zato su ljudi, posebno oni u susjedstvu takvih nepopularnih objekata, nerijetko njihovom blokadom pokušavali izboriti normalne uvjete za život i zatvaranje ili barem sanaciju takvih smetišta. Posljednji takav slučaj zbio se 2003. kad su mještani Podgore blokirali odlagalište Donja Gora u Parku prirode Biokovo na koje je bacan otpad iz Makarske i okolnih mjesta. Tada tek imenovana nova ministrica zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva Marina Matulović-Dropulić uspješno je riješila taj slučaj.

Godinama vrlo jak utjecaj efekta NIMBY (akronim engleske uzrečice »Not in my backyard« ili u prijevodu: Ne u moje dvorište) ipak sve više slabi pa stručnjaci smatraju da opasnost od ponavljanja talijanskog scenarija u Hrvatskoj više gotovo i ne postoji.

Prije svega, to treba zahvaliti velikim ulaganjima u gospodarenje otpadom na europski način, započetima prije nekoliko godina. Investirano je u sanaciju više stotina neuređenih odlagališta komunalnog i opasnog otpada, odvojeno prikupljanje i korištenje korisnih dijelova otpada, te u pripremu gradnje modernih županijskih i regionalnih centara za gospodarenje otpadom po europskim kriterijima.

»Za sanaciju gotovo 300 službenih neuređenih odlagališta komunalnog otpada Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost odobrio je jedinicama lokalne uprave i samouprave na temelju ugovora bespovratnih više od 1,5 milijardi kuna. Dosad je već sanirano tridesetak odlagališta, a sva bi trebala biti sanirana do kraja 2009., najkasnije 2010.«, kaže direktor Fonda Vinko Mladineo.

Budući da prema strategiji gospodarenja otpadom postoji između 3000 i 4000 tzv. divljih odlagališta, za sanaciju njih 556 odobrili su gotovo 55 milijuna kuna. Dosad su uređena 273 divlja odlagališta i sva bi trebala biti sanirana do kraja 2009.

Saniraju se i lokacije na kojima je godinama odlagan opasni otpad - bazeni lužnatih voda i crvenog mulja u Obrovcu, područje bakarske koksare, Mravinačka kava i tvornica azbestnih proizvoda Salonit. Raspisan je natječaj za sanaciju Lemić brda i napravljeni su ili se izrađuju programi sanacije ostalih odlagališta kao što su zemljište bivše tvornice Jugovinil, jama Sovjak, bivša praonica željezničkih vagona u Botovu, šljaka termoelektrane Plomin i deponij fosfogipsa kutinske Petrokemije..., navode u Ministarstvu.

Osim toga, počelo je sustavno čišćenje otoka od otpada za što je Fond odobrio 218 milijuna kuna. Kako su otoci posebno vrijedna ekološka područja, na njima više neće biti odlagališta, nego će se sav otpad prikupljati i prebacivati na kopno. Kako bi se iskoristili korisni dijelovi otpada i smanjilo nepotrebno punjenje ionako pretrpanih odlagališta, Ministarstvo zaštite okoliša donijelo je više pravilnika o izdvojenom prikupljanju ambalažnog otpada, starih guma, ulja, automobila i drugog te uz veliku pomoć Fonda organiziralo sve potrebno za njihovo prikupljanje i preradu u nove proizvode.

Rezultati su izvrsni: dosad je prikupljeno više od 1,55 milijardi komada ambalažnog otpada (staklenih i PET-boca te limenki od pića) i oporabiteljima predano više od 150 tisuća tona tog otpada koji je za njih korisna sirovina. Prije donošenja pravilnika ta se količina prikupljala šest-sedam godina, ističe Mladineo. Iako ostali pravilnici nisu dugo u primjeni, već je prikupljena i 41.000 tona otpadnih guma, više od 6,6 milijuna litara otpadnih ulja, 6250 tona otpadnih baterija i akumulatora te više od 5500 otpadnih vozila.

Uz sustave izdvojenog skupljanja korisnih i posebno opasnih dijelova otpada, priprema se gradnja između 15 i 17 županijskih, odnosno regionalnih centara za gospodarenje otpadom. Oni bi trebali biti gotovi do 2011. ili najkasnije 2012., a do tada će se koristiti postojeća, ali sanirana odlagališta.

»U tim centrima će se komunalni otpad po uzoru na europsku praksu zbrinjavati mehaničko-biološkom obradom, uz korištenje njegovih vrijednih svojstava. U njihovu gradnju i pripremu komunalne infrastrukture trebat će ukupno uložiti oko 200 milijuna eura. Od toga će 80 posto osigurati Fond i pretpristupni fondovi EU, a ostalo lokalna samouprava, a sredstva za tehnološka rješenja nabavit će se kroz javno-privatno partnerstvo«, objašnjava Mladineo.

Prema riječima ministrice Marine Matulović-Dropulić, najvažnije je da su lokacije za te centre ugrađene u županijske prostorne planove, ali bilo bi dobro da se po dvije-tri županije dogovore o gradnji zajedničkog centra. Napominje da ti centri neće biti nalik na postojeća smetišta, nego će to biti industrijski pogoni koji moraju ispunjavati sve uvjete zaštite okoliša.

Te napore i ulaganja prepoznala je i EU koja je Hrvatskoj odala priznanje za primjenu europskih propisa u području otpada. Osim toga, za Bikarac, centar za gospodarenje otpadom Šibensko-kninske županije, već je odobreno šest milijuna eura iz europskog pretpristupnog fonda, a u Ministarstvu i Fondu očekuju da će uskoro dobiti novac i za centar za Splitsko-dalmatinsku županiju u Lećevici te za takve centre Primorsko-goranske i Istarske županije.