Sve se vrti oko novca, ističe mr. sc. Snježana Šalamon, socijalna radnica i voditeljica Centra za prevenciju ovisnosti u Zagrebu

Učestale igre na sreću, kvizovi koji nude brzu i laku zaradu, sportske kladionice koje obećavaju novac bez uloženog truda liječnicima zadaju sve više posla, jer je sve više ovisnika o kockanju. Sve se vrti oko novca, ističe mr. sc. Snježana Šalamon, socijalna radnica i voditeljica Centra za prevenciju ovisnosti u Zagrebu, a laka zarada prvi je razlog zašto su se pacijenti koji su na liječenju okrenuli kocki.

Po riječima prof. dr. sc. Vladimira Grudena, specijalista psihijatra, u Hrvatskoj se povremeno upušta u igre na sreću više od milijun ljudi, a 50.000 već je ogrezlo u kocki.

Kad je o liječenju riječ, kockanje se smatra težom ovisnošću od droga, upozorava Gruden. Kockanje je, po definiciji, traženje zarade ili prihoda koji ne odgovara uloženom trudu i naporu. Riječ je o ovisnosti, naglašava Gruden, ako osoba zbog nekonzumiranja onog o čemu je ovisna dobije apstinencijski sindrom: nesanicu, napetost, strah, proljeve, mučninu...

Problem je kod tih ljudi što uživaju dok dobivaju, ali i kad gube. Tu je opasnost ovisnosti o kockanju, objašnjava Vjesnikov sugovornik: »Kad dobiva partiju, kockaru se izlučuje dopamin, hormon sreće, a kad gubi, zadovoljstvo se postiže izlučivanjem adrenalina, hormona uzbuđenja«.

Vjera, ljubav i posao također su svojevrsni oblici kockanja, jer vjerovati ne znači i znati, već samo prihvatiti nešto što nam se čini i što osjećamo. U ljubavi to bi glasilo: »Ne znam zašto te volim, jer kad bih to znao/znala, možda te ne bih volio/voljela«. Kad je o poslu riječ, ističe Gruden, opet se kockamo svojom ličnošću. Ulažući sebe u vjeri, ljubavi i poslu, čovjek istodobno ulaže i hrabrost, ali kad u nešto ulaže novac koji nije njezina vrijednost već simbol, riječ je o patologiji. U slučaju kockanja, ona nastaje kad osoba želi vratiti izgubljeno. Kockanje je vrsta unutarnje religije, naglašava Gruden. Ta ovisnost postoji oduvijek, jer i prvi biblijski zapisi navode da su se Rimljani kockali zbog Isusove odjeće.

Danas se kockanje sve više širi, posebice među mladima. Pogotovo je popularno kockanje posredstvom interneta. Sportske kladionice kojih je sve više, ovisnička su opasnost, jer je puka iluzija da dobitak određuje igrač, kaže Gruden.

Jedini način da se čovjeka onemogući u kockanju je ne dati mu novac i paziti da ga ne ukrade. U tome veliku ulogu ima okolina koja oko kockara mora uspostaviti svojevrsnu zabranu i onemogućiti ga u toj nakani. To mogu učiniti roditelji, bračni partneri... Tim više, jer ta osoba nema mehanizam zabrane u sebi, pa on mora doći izvana, dodaje Gruden. Oni uživaju u uzbuđenju i neizvjesnosti trenutka hoće li ili neće dobiti na kocki, napominje voditeljica Centra za prevenciju ovisnosti u Zagrebu Snježana Šalamon. Istodobno ih privlači i osjećaj moći koji pruža novac.

Taj koloplet valja razriješiti i osobi ukazati da je kockanje poremećaj koji ne ugrožava samo nju nego i okolinu, najprije obitelj. Loše je, smatra, što roditelji prihvaćaju novac koji im djeca na brzinu zarade u sportskim kladionicama. Nije rijetkost da obitelj reagira tek kad se osoba uvuče u kockanje i počnu stizati dugovi. Obitelji tada često griješe, jer vjeruju da će se nakon vraćanja dugova sve riješiti.

To je zabluda, tvrdi Šalomon, jer se priča ponavlja i jedino je rješenje pomoć stručnjaka. »Obitelj jednog klijenta dvaput je otkupljivala vlastiti auto od zelenaša« kaže, a navodi i primjer kad je drugi klijent završio u zatvoru, jer je zbog dugova opljačkao kasino. Kockanje je ovisnost ravna heroinskoj, jer ljudi, pokušavajući vratiti izgubljeno, kradu, lažu, ponižavaju se, zadužuju kod zelenaša, rasprodaju imovinu...

Zadužuju ne samo sebe nego i obitelj, koja tone u moru zajmova. U Centar im se nemalo javljaju osobe u dobi do 30 godina, a prema upitniku koji ispunjavaju da bi se utvrdilo kako su počeli kockati uvjerljivo prednjače poker-automati. Klasični rulet nije primamljiv kockarima, ali kompjuterska simulacija jest. Igre na sreću, poput lota ili binga, smatraju zabavom za umirovljenike.

Sportsko klađenje sve je učestalije, tvrdi Šalamon, upozoravajući da društvo ne reagira kako bi trebalo na maloljetničko kockanje. Tim više, jer neke kladionice ne provjeravaju ubvijek dob, a mladež danas odlazi u kladionice ne zbog zabave, nego zarade. Problem ovisnosti o kockanju treba uočiti već kad su igre na sreću samo zabava. U protivnom, ljudi se nađu pred zidom, ne vide izlaz, postaju potišteni i psihički se urušavaju.

Zato se upućuju liječnicima na farmakoterapiju i ciljani tretman. Prevencija kockanja je najučinkovitiji lijek, ističe Šalamon, a roditelji u tome imaju istaknutu ulogu. Važno je koliko su djecu uspjeli odgojno osnažiti da ne postanu labilne osobe koje će lako podleći teškoj ovisnosti o kockanju.