Među velikim brojem prijava o zločinima iskrsnula je i jedna iz Bavarske, u kojoj je minhenski nadbiskup u periodu od 1977. do 1982. bio Joseph Ratzinger

Ako je suditi prema nizu vrlo ozbiljnih optužbi koje su u zadnje vrijeme usmjerene protiv poglavara Katoličke crkve, pape Benedikta XVI, čini se da grijesi prošlosti polako, ali sigurno sustižu čovjeka koji se nekad zvao Joseph Ratzinger

Iako povijest Katoličke crkve nije bez pedofilskih skandala, barem u posljednjih 50-ak godina (prije toga se o takvim zločinima znatno manje govorilo), u posljednje su vrijeme na svjetlo dana dospjele nove informacije koje govore o direktnoj upletenosti aktualnog pape u opstrukciju pravde.

Joseph Ratzinger je i 2001. kao kardinal bio suočen sa sličnim optužbama, ali svježa saznanja o njegovom osobnom prikrivanju pedofilije po prvi put su put u dugoj povijesti Katoličke crkve dovela čovjeka kojeg se naziva Kristovim namjesnikom na Zemlji u izravnu vezu sa zataškavanjem konkretnog slučaja, vjerojatno najodvratnijeg zločina koji je mnogima uopće moguće zamisliti - silovanja djeteta, koji se prečesto u medijima skriva iza eufemizma 'zlostavljanje'.

U Ratzingerovoj domovini Njemačkoj, baš kao i u Nizozemskoj, Austriji i Italiji, posljednjih se mjeseci javilo na stotine maloljetnih žrtava koje prozivaju katoličke svećenike za najrazličitije oblike seksualnog zlostavljanja. Njemačka ministrica pravosuđa Sabine Leutheusser-Schnarrenberger je, komentirajući slučajeve, spomenula i 'katolički zid tajnosti'.

Među velikim brojem prijava o zločinima iskrsnula je i jedna iz Bavarske, u kojoj je minhenski nadbiskup u periodu od 1977. do 1982. bio Joseph Ratzinger, čovjek koji je naslijedio Ivana Pavla II u Vatikanu.

Naime, prema istraživačkom članku koji je nedavno objavio Suddeutsche Zeitung, 1979. godine jedan je njemački svećenik, poznat samo kao 'H', odveo 11-godišnjeg dječaka, kasnije identificiranog kao W. F., na odmor u planine kod Essena. Kad su ostali sami, dao mu je alkohol, zaključao ga u spavaonicu, skinuo ga do gola i prisilio na oralni seks. Kad je pak silovanje otkriveno, dotični je svećenik prebačen iz Essena u München na 'terapiju', a premještaj je odobrio, kako je prvotno priznala i sama nadležna dijeceza, minhenski nadbiskup Joseph Ratzinger.

Iako je svima koji su znali za silovanje obećano da dotični pedofil više neće moći stupiti u kontakt s djecom, Ratzingerov je zamjenik, generalni vikar Gerhard Gruber, svećeniku 'H' dozvolio pastoralni rad, a ovaj se pak vrlo brzo vratio svojim starim pedofilskim navikama. Kada se i to otkrilo, Gruber je preuzeo svu odgovornost na sebe, a nadbiskupija i Vatikan ustvrdili su da Ratzinger nije znao ništa o Gruberovoj odluci.

Takve je izlike Svete Stolice ismijao vlč. Thomas P. Doyle, koji je godinama radio u ambasadi Vatikana u Washingtonu, da bi postao jedan od najpoznatijih 'zviždača' o slučajevima pedofilije u Katoličkoj crkvi i stručni svjedok na suđenjima pripadnicima klera koji su seksualno zlostavljali djecu u SAD-u.

'To su besmislice! Papa Benedikt je mikro-menadžer, on je stara škola. Nužno bi bio obaviješten o bilo čemu takvome. Recite generalnom vikaru da smisli nešto bolje jer je i više nego očito da samo pokušava zaštititi Papu', rekao je vlč. Doyle u razgovoru za New York Times.

Uloga Josepha Ratzingera u skrivanju pedofilskih skandala u Katoličkoj crkvi ne svodi se 'samo' na slučaj u Essenu. Ratzinger je, naime, u svibnju 2001, kao kardinal i prvi čovjek glavnog vatikanskog tijela zaduženog za službenu doktrinu Katoličke crkve, Kongregacije za nauk vjere (nekad poznate kao Inkvizicija), uputio povjerljivo pismo svim biskupima Rimokatoličke crkve na svijetu kojim ih je, između ostalog, prigodno podsjetio na opasne posljedice stanovitog zločina. Ne, dotični zločin nije silovanje i mučenje djece od strane svećenika, nego - progovaranje o takvim zločinima u javnosti.

Optužbe o pedofiliji u Crkvi se, prema sada već čuvenom Ratzingerovom pismu biskupima do kojeg je došao Observer, trebaju istražiti isključivo unutar Crkve, i to 'na najtajnovitiji mogući način... obavijen sveopćom šutnjom... pod prijetnjom ekskomunikacije'.

Zastrašujuća naredba kardinala Ratzingera bila je i više nego jasna - Crkvi nije prioritet iz svojih redova isključiti izbaciti ljude koji siluju djecu, nego one koji se o tome usude javno progovoriti. Apsolutni zavjet šutnje o pedofiliji u Crkvi imao se odnositi ne samo na žrtve i njihove bližnje, nego naročito i posebno na državne organe pravosudnog gonjenja.

Iako je ta činjenica bila poznata i prije Ratzingerovog izbora za novog papu, u kojem je sudjelovao i bostonski kardinal Bernard Law, koji je pak povučen u Vatikan nakon što mu je američko pravosuđe ozbiljno zaprijetilo kad je otkriveno da je godinama ne samo znao za brojne slučajeve pedofilije u svojoj nadbiskupiji, nego i osobno premještao svećenike pedofile na mjesta gdje su opet mogli raditi s djecom, ni to nije spriječilo njega i ostale katoličke kardinale da za papu izaberu nekog tko je četiri godine prije toga osobno naredio prikrivanje istih takvih gnjusnih zločina.

U Vatikanu vide samo - urotu

Glasnogovornik Svete Stolice Federico Lombardi je prije par dana komentirao medijske izvještaje o papinoj upletenosti u pedofilske skandale, sugerirajući pritom da je Benedikt XVI žrtva urote.

'Jasno je da su posljednjih dana neki ljudi u Regensburgu i Münchenu istraživali - sa znakovitom upornošću - elemente koji bi ukazivali na direktnu upletenost Svetog Oca u pitanje oko slučajeva zlostavljanju. Svakom objektivnom promatraču jasno je da su takvi pokušaji propali', ustvrdio je Lombardi.

Žrtve seksualnog zlostavljanja ipak imaju nešto drukčije mišljenje: 'Kao desetljećima visoko rangirani dužnosnik Crkve, ako je Ratzinger znao za jednog svećenika koji je premješten u drugu župu iako se znalo da je silovao dijete, dobri su izgledi da je znao i za druge, možda i na desetke slučajeva. Njemačka sekularna vlast trebala bi napraviti u Münchenu isto što je irska sekularna vlast napravila u Dublinu: pokrenuti podrobnu istragu državnih tijela o seksualnim zločinima u Crkvi i pokušaju njihovog prikrivanja', rekao je David Clohessy, direktor SNAP-a (mreže žrtava seksualnog zlostavljanja od strane svećenika).

Komentirajući silinu skandala koji potresa Vatikan, autor biografije Benedikta XVI David Gibsom za New York Times je izjavio: 'Najveći rizik trenutno je u Benediktovom središnjem projektu povratka Europe svojim kršćanskim korijenima. Naime, ako se korijen u javnosti vidi kao truo, tada će Papin utjecaj biti teško kompromitiran.'

No, možda najbolji komentar afere koja svakim danom postaje sve veća, a naročito kad u obzir uzme da je dotakla i prvog čovjeka Katoličke crkve, kojeg pak mnogi smatraju vrhunskim moralnim autoritetom, dao je Thomas Pfister, odvjetnik što ga je njemačka Crkva angažirala kako bi istražio navode o seksualnom zlostavljanju u samostanu Ettal u Bavariji: 'Broj slučajeva ubrzano raste. Svakog dana dobivam e-mailove sa svih strana svijeta od ljudi koje su seksualno zlostavljali pripadnici klera. Dugo je vremena vladala apsolutna tišina. Žrtve danas žele da ih konačno netko čuje.'