Da osnova postoji, potvrdio je i hrvatski ministar pravosuđa Dražen Bošnjaković, koji je kazao da 'generalno postoji mogućnost i pravni okvir da Hrvatska u kaznenom postupku oduzme imovinu ratnim zločincima, ali da je to stvar svakog konkretnog postupka'

Oduzimanje nezakonito stečene imovine trebalo bi biti dokaz da se kriminal ne isplati, tako barem ponavljaju političari, ali pritom kao da pojedine vrste zločina nastoje izbrisati iz podsvijesti, kako građana, tako valjda i svoje vlastite.

Iako se dosad nismo baš nagledali oduzimanja imovine ni kada je riječ o onoj vrsti kriminala za koju je nadležan Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta, da bi netko ostao praznih džepova zbog ratnih zločina, čini se udaljeno miljama svjetlosnih godina.

Dok je Srbija u samo godinu i pol dana primjene Zakona o oduzimanju imovine stečene kaznenim djelom oduzela mafijašku imovinu tešku 200 milijuna eura, Hrvatska nije ni blizu takvim brojkama. Doduše, zato što se ne može pohvaliti ni značajnim brojem pravomoćnih presuda u sličnim slučajevima, što je opet priča za sebe.

Srbija je pak u međuvremenu otišla i korak dalje, pa tamošnje tužiteljstvo za ratne zločine namjerava na slučajevima optuženih za ratne zločine primijeniti Zakon o oduzimanju imovine stečene kaznenim djelom.

Najavio je to početkom srpnja srbijanski tužitelj za ratne zločine Vladimir Vukčević, a zatim u kolovozu izdao prve naredbe za pokretanje financijske istrage koja obuhvaća 22 osobe u predmetima Ćuška i Škorpioni te 22 pravomoćno ili prvostupanjski osuđene osobe u predmetima Ovčara i Zvornik.

U obrazloženju odluke srbijansko je tužiteljstvo navelo da su dosad prikupili saznanja koja ukazuju da postoje osnovane sumnje da je imovina osuđenih u znatnom nesrazmjeru s njihovim zakonitim prihodima u vrijeme izvršenja kaznenoga djela.

Zakon o oduzimanju imovine proistekle iz kaznenog djela u Srbiji se primjenjuje od 1. ožujka 2009. godine i u članku u kojem se precizira na koga se odnose njegove odredbe predviđa njegovu primjenu i na kaznena djela 'protiv čovječnosti i drugih dobara zaštićenih međunarodnim pravom'.

Već oduzeta imovina prodaje se na aukcijama, a dio ostaje u državnom vlasništvu, pa tako od izdavanja oduzete imovine Srbija mjesečno zarađuje oko 15.000 eura, a novac se koristi za financiranje borbe protiv kriminala te ustanova socijalne i zdravstvene zaštite i tako, po uzoru na talijanski model, kuće kriminalaca postaju vrtići.

U Hrvatskoj je posve druga priča ili, bolje rečeno, lebdenje u oblacima kad je u pitanju oduzimanje imovine ratnim zločincima, iako zakonske pretpostavke za to postoje jer su i ratni zločini kazneno djelo.

Da osnova postoji, potvrdio je i hrvatski ministar pravosuđa Dražen Bošnjaković, koji je kazao da 'generalno postoji mogućnost i pravni okvir da Hrvatska u kaznenom postupku oduzme imovinu ratnim zločincima, ali da je to stvar svakog konkretnog postupka'.

Pitanje je, dakle, zašto se to ne čini? Jer osim što nitko ne bi trebao nikada uživati nikakvu korist stečenu bilo kojim kaznenim djelom, pa tako i ratnim zločinom, netko treba i nadoknaditi štetu koju su zločinci počinili.

Tko to čini? Porezni obveznici, koji i opet plaćaju za tuđe grijehe. Naime, nakon pravomoćne kaznene presude za ratne zločine obitelji žrtava imaju pravo na naknadu i tu ništa nije sporno osim pitanja zašto tu štetu ne plaćaju oni koji su osuđeni da su je počinili.

Bošnjaković je, doduše, kazao da 'u svakom slučaju treba tu štetu snositi onaj koji je počinio to djelo i pravni okvir postoji da se ide u tom smjeru' te dodao da bi 'morao vidjeti konkretne predmete gdje se to dogodilo'.

Sličan je odgovor i SDP-ovog saborskog zastupnika Josipa Leke, koji samo kaže da 'ako zakon dopušta oduzimanje imovine i ratnim zločincima, onda tu mogućnost treba i iskoristiti', ali i on je rekao da bi 'trebalo posebno proučiti konkretne slučajeve'.

GLAVAŠU OSTALA SAMO GROBNICA

One u kojima su presude postale pravomoćne su, primjerice, gospićki ratni zločini, Medački džep te slučajevi 'garaža' i 'selotejp'.

Reuters

Oduzimanje odličja Branimiru Glavašu ispalo je potpuno sporedna stvar, čak i na simboličkoj razini, koja bi daleko više značila da mu je oduzeta imovina, pa tako i ono što je prodajom svojih odličja ušićario. Ostao je, doduše, konačno bez mandata i plaće, ali to se ionako odnosilo na njegovo igranje zastupnika s ostalim prijateljima iz saborskog pješčanika.

Imovinu je Glavaš još početkom proljeća prošle godine prepisao na sina, a na svoje ime ostavio samo grobnicu, ali ni to mu ne pomaže s obzirom na institut proširenog oduzimanja imovine ako bi se on primijenio u njegovom slučaju.

Neslužbeno se spominjalo da je Državno odvjetništvo u Osijeku zatražilo provjeru njegove imovine zbog sumnje u nerazmjer s primanjima, a je li tome tako i što je nađeno, čekamo službeni odgovor.