Haško tužiteljstvo zatražilo je za šest bosanskohercegovačkih Hrvata, političkih i vojnih čelnika bosanskih Hrvata, kaznu od ukupno 220 godina zatvora.

Optužnica obuhvaća bivše čelnike Herceg-Bosne, premijera Jadranka Prlića te zapovjednike HVO-a generala Slobodana Praljka i Milivoja Petkovića, zapovjednika vojne policije HVO-a Valentina Čorića, šefa Ureda za razmjenu zarobljenika Berislava Pušića i ministra obrane Brunu Stojića.

Haško tužiteljstvo traži 40 godina zatvorske kazne za Prlića, Stojića, Praljka i Petkovića, 35 godina za Ćorića i 25 za Pušića.

Scott je u završnim riječima kazao kako se radilo o projektu hrvatskog državnog vrha na čelu s Franjom Tuđmanom čiji su arhitekti i izvršitelji bili optužena šestorka. Pozivao se pri tom na izjave hrvatskih, stranih i bosanskohercegovačkih dužnosnika koja su dali u javnosti, na transkripte iz Ureda predsjednika, svjedoke bivšeg hrvatskog premijera Josipa Manolića, bivšeg američkog veleposlanika u Hrvatskoj Petera Galbraitha, bivšeg ministra vanjskih poslova Mate Granića prema čijim je iskazima Tuđman bio opsjednut idejom da se obnovi Banovina s granicama iz 1939.

Scott je citirao transkripte razgovora Prlića s Franjom Tuđmanom u kojima je Prlić potvrdio da je provodio politiku koju je Tuđman od njega tražio, a Praljak je potvrdio tužiteljima da je vodio politiku koja je bila paralelna s onom koju je vodila Hrvatska. Obrane su, kazao je, potvrdile da su strukture u Herceg-Bosni imale kontrolu nad HVO-om, a Prlić je potvrdio da je HVO odgovoran za zločine.

Tužiteljstvo je ustvrdilo i kako su postojali dokazi da je Ćorić bio u svakom trenutku odgovoran za ponašanje pripadnika vojne policije koju se tereti za sudjelovanje u etničkom čišćenju muslimanskog stanovništva tijekom rata u Bosni i Hercegovini, te za nezakonito postupanje prema muslimanskim muškarcima u logorima Herceg-Bosne. Ćorić, kazali su, nije osuđivao ni kažnjavao nezakonito ponašanje vojne policije te je, kao i Praljak, bio predan ideji Herceg-Bosne zbog koje je bio spreman odobriti zločine.

Tužiteljstvo tvrdi i da su dokazali i Pušićevu krivnju odbacujući tezu obrane da je on imao samo administrativno-tehničke ovlasti, dok njegova obrana nije izvodila dokaze smatrajući da za tim nema potrebe. Pušić nije bio u sudnici zbog zdravstvenih problema.