Nacionalni park Sjeverni Velebit od vlastitih aktivnosti godišnje zaradi oko 600 tisuća kuna. Šestinu toga, 109 tisuća kuna, mora dati Hrvatskim vodama kao naknadu za vodni doprinos. Stručnjaci sada upozoravaju da je to apsurdno. Smatraju da bi Hrvatske vode, javna ustanova zadužena za obranu od poplava i upravljanje vodama, trebale plaćati naknadu zaštićenim područjima, jer su ekosustavi veliki spremnici i pročistači.

Zbog velike raznolikosti krških fenomena, bogatstva živog svijeta, iznimnih prirodnih ljepota, biološke i krajobrazne raznolikosti na relativno malom prostoru, područje sjevernog Velebita 1999. godine proglašeno je nacionalnim parkom. Radi se o površini od 109 četvornih kilometara gdje se ističu rezervati Hajdučki i Rožanski kukovi. To su geomorfološki fenomeni gdje je otkriveno više od 150 jama. Najpoznatija je Lukina jama, jedna od najdubljih u svijetu uopće, otkrivena 1999. godine.

Ravnatelj NP Sjeverni Velebit Milan Nekić kaže da se upravo zahvaljujući zaštiti prirode smanjuje opasnost od poplava i poboljšava pročišćavanje voda. 'Upravo zato mi bi trebali naplaćivati vodni doprinos, a ne da se nama naplaćuje', ustvrdio je Nekić.

U hrvatskom uredu Svjetskog fonda za prirodu (WWF) vide i druge nelogičnosti našeg financiranja upravljanja zaštićenim područjima. Na primjeru NP-a Sjeverni Velebit Stella Šatalić iz WWF-a upozorava koliko su lokalnoj ekonomiji važne šume tog nacionalnog parka.

'Šume nisu samo izvor drvne mase čija vrijednost se da mjeriti cijenom drvnih proizvoda na tržištu. Sljedeća funkcija šuma je pružanje staništa oprašivačima, kukcima koji oprašuju okolne poljoprivredne usjeve, a među kojima su najvažnije šumske pčele. Pet stotina solitarnih šumskih pčela po učinkovitosti zamjenjuje 60 tisuća radilica iz košnica.

Ličko-senjska županija četvrti je po veličini proizvođač šljiva u Hrvatskoj. Ukupan prošlogodišnji neto prihod od uroda šljiva bio je 1.098.205 eura. Dakle, u slučaju smanjenog oprašivanja za 50 posto prihod bi bio samo 495.254 eura', rekla je Šatalić.

Ali nije samo to lokalna ekonomska uloga šumskog ekosustava NP Sjeverni Velebit. Šatalić ističe i pročišćenost voda koje ulaze u turbinu HE Senj. 'To je posve čista, gotovo pitka voda i nije potreban predtretman pročišćavanja, kao ni česti radovi čišćenja odnosno održavnja postrojenja od mulja, pijeska i sličnog. Usporedba s hidroelektranom približnog proizvodnog kapaciteta u blizini Bogote, gdje su uzvodno šume posječene, pokazuje da je godišnji trošak ukljanjanja mulja iz vode koja ulazi u turbinu 5.898.750 eura godišnje', tumači Šatalić.

Kako bi se pokrenulo pitanje drugačijeg financiranja zaštite prirode u Hrvatskoj, u WWF-u izrađuju studiju 'Doprinos ekosustava NP Sjeverni Velebit i PP Velebit ekonomskom razvoju i pravednoj raspodjeli', kojim će ova nevladina organizacija pokrenuti raspravu. Studija je dio globalnog projekta 'Zaštićena područja za živući planet - ekoregija Dinarskog luka', čiji se dovršetak očekuje krajem lipnja 2011.

Ekonomska valorizacija ekosustava u svijetu je već poznata. Prvu globalnu studiju o ekonomskim vrijednostima ekosustava objavio je 1997. godine Rober Costanza, profesor ekološke ekonomije na američkom Sveučilištu u Vermonthu. Na primjeru 17 svjetskih ekosustava Costanza je izračunao da je vrijednost njihovih usluga čovječanstvu gotovo dvostruko vrednija od svjetskog bruto društvenog proizvoda (BDP-a). Izračunao je da nam usluge ekosustava godišnje vrijede 33 trilijuna američkih dolara, a da godišnji svjetski BDP iznosi 18 trilijuna američkih dolara.