Događaji

Pomozite joj

Živa je jer je sama sebi platila liječenje od milijun kuna nakon što ju je HZZO odbio

Živa je jer je sama sebi platila liječenje od milijun kuna nakon što ju je HZZO odbio

Do sada je potrošila oko milijun kuna na liječenje. Samo dan boravka u bolnici stoji 1167 eura, a gdje su još troškova putovanja, lijekova i injekcija koje je kupovala u Austriji

Nakon teksta o 16-godišnjoj Šibenčanki Nikolini Gulin, koja boluje od rijetkog i agresivnog oblika zloćudne bolesti − alveolarnog rabdomiosarkoma − i traži pomoć za financiranje liječenja u inozemstvu, donosimo priču još jedne mlade žene, 25-godišnje Snježane Ćosić iz Brezovice, prenosi slobodnadalmacija.hr

Ona boluje od istog agresivnog oblika sarkoma koji joj je zahvatio žlijezde slinovnice, s metastazama na plućima. I Snježana ovim putem moli dobre ljude za novčanu pomoć, također za podmirivanje troškova terapije u inozemstvu.

Nakon neuspješnog liječenja u Hrvatskoj, Snježana je počela s kemoterapijama u bolnici AKH Wien u Beču krajem 2010. godine i to je dalo dobre rezultate. Austrijski su liječnici, kaže nam Snježana, njezinu bolest stavili pod kontrolu i sada je očekuju detaljne pretrage u Beču i pregled kod njezina liječnika, kako bi se utvrdilo hoće li nastaviti s kemoterapijom. No, neovisno o tome obratila se javnosti jer je obitelj, zbog njezina višemjesečnog i skupog liječenja, financijski posve iscrpljena.

'Do sada smo potrošili oko milijun kuna na liječenje, primjerice, samo dan boravka u bolnici stoji 1167 eura, a tome treba pribrojiti i troškove putovanja, lijekove i injekcije koje sam kupovala u Austriji. Ali, da nisam otišla u Beč, odavno me ne bi bilo, tako da se sav potrošeni novac i te kako isplatio jer je život neprocjenjiv. Sva sreća da sam imala veliku financijsku potporu od obitelji, rođaka, poznanika, prijatelja i nekih ljudi koje nisam ni poznavala iz mnogih zemalja, a posebno iz Austrije.'

'Imala sam sreću što su me austrijski liječnici prihvatili kao pacijenticu unatoč mojem lošem stanju, dali sve od sebe i spasili me. Međutim, moram se obratiti za pomoć jer smo u dugovima i dalje ne možemo bez pomoći dobrih ljudi. Nemamo ni novca za moju kontrolu u Austriji jer su sve te pretrage jako skupe, kao ni za eventualni nastavak kemoterapije', poručuje Snježana.

Njezinu životnu idilu, prisjeća se, podmukla je bolest prekinula za vrijeme božićnih blagdana 2009. godine. Do tada, njezini su dani, kazuje nam, bili ispunjeni uobičajenim mladenačkim “ritmom” − te je godine diplomirala na Učiteljskom fakultetu u Zagrebu i željno je iščekivala svečanu promociju i budući rad s djecom, svakodnevno je plesala salsu i reggaeton, bila je sretna i zadovoljna svojim životom.

'Ovaj oblik sarkoma liječnici su okarakterizirali kao vrlo rijetku bolest koja agresivno napada stanice moga tijela i vrlo brzo se širi, a trenutno sam jedna od samo dviju ili tri osoba u Hrvatskoj s tom dijagnozom. Čvrsto sam odlučila poduzeti sve kako bih živjela kao i prije ove agonije. Baš sve!

O bolesti sam se sama informirala preko interneta jer mi nitko ništa nije govorio. Svojim trudom i uz pomoć ljudi kojima je stalo do mene doznala sam sve detalje, doznala sam da je moja bolest izlječiva ako se otkrije i liječi na vrijeme! Stoga sam i počela terapiju u Beču, kod liječnika specijaliziranog za sarkome',  ističe Snježana.

Odlasku u Austriju, napominje, prethodilo je liječenje u KBC-u Zagreb, gdje su liječnici napravili plan prema kojemu bi se, objašnjava Snježana, kemoterapijama prvo stabiliziralo njezino stanje i spriječilo daljnje širenje i rast tumorskih stanica. 'Na Rebru sam dva puta operirana, prošla sam terapije zračenja i dva ciklusa jakih kemoterapija, međutim, nakon svega toga bila sam jako loše. Bolest se proširila na pluća jer sam čak osam mjeseci čekala na početak kemoterapije.'

'Liječnici nisu znali koju bi mi terapiju dali jer nisu imali iskustva s rabdomiosarkomom. I tek tada su mi dali potpise da se idem liječiti vani, nakon čega sam podnijela zahtjev HZZO-u za liječenje u inozemstvu. Ali, budući da nisam mogla čekati odgovor, jer ni bolest ne čeka, bila sam prisiljena otići u Beč i troškove snositi sama. A odgovor od HZZO-a dobila sam tek nakon više od tri mjeseca. Naravno, bio je negativan', ističe Snježana. Objašnjava i da je u bolnici AKH Wien prolazila kroz teške i agresivne kemoterapije kojih nema u Hrvatskoj i zahvaljujući kojima se njezino zdravstveno stanje poboljšalo. U međuvremenu je od HZZO-a dobila četiri odbijenice za financiranje liječenja, pa je obitelj bila prisiljena sama ga plaćati.

U srpnju ove godine iz HZZO-a je preko medija stiglo obećanje da će joj interventnom donacijom, u suradnji s proizvođačem, osigurati lijek u Hrvatskoj, međutim, Snježanu, kaže nam, do danas nitko iz HZZO-a nije kontaktirao. 'A i malo su prekasno sjetili da me liječe, odnosno da mi osiguraju lijekove. Zašto to nisu ponudili ranije, a ne me pustili da čekam osam mjeseci? Za taj lijek topotecan, kojeg sam uz još tri primala u Beču, u Hrvatskoj nisu ni znali da se koristi za alveolarni rabdomiosarkom s metastazama, dok im nisam donijela pismo i protokol za kemoterapiju iz Austrije. I da ga sada nabave tko bi se usudio primiti ga, ne želim više u Hrvatskoj biti "pokusni kunić".'

'Svoju ću terapiju završiti gdje sam i započela, a na kraju poručujem da bih voljela bih da se malo više pažnje posveti djeci i mladima s rijetkim bolestima i da im se pomogne na vrijeme, jer život je jedan, dragocjen i neprocjenjiv', zaključuje Snježana.

 

slobodnadalmacija.hr/ezadar


Dodavanje novih komentara je onemogućeno.