Matematičko društvo Zadar s Odjelom za izobrazbu učitelja i odgojitelja Sveučilišta u Zadru u multimedijalnoj dvorani novog kampusa Sveučilišta organiziralo je predavanje videokonferencijskog tipa na temu''Poučavanje slijepe i slabovidne djece osnovnim matematičkim konceptima". Temu je predstavila Susan A. Osterhaus, vodeća svjetska stručnjakinja u radu matematike sa slijepo djecom i profesorica specijalne škole za slijepu i slabovidnu djecu u Austinu u Texasu.     

Profesorica Osterhaus, koja radi s djecom oštećena vida već 30 godina, predavanje je započela objasnivši specifične teškoće s kojima se susreću slijepi i slabovidni, ali i stručnjaci koji kreiraju i razvijaju matematičke alate za učenje. Objasnila je kako djeca s oštećenim vidom razvijaju matematičke koncepte ponajviše kroz iskustvo te naglasila važnost korištenja realnih predmeta i multiosjetnog pristupa kako bi se olakšalo razumijevanje i učenje.

Osterhaus he spomenula i čestu zabludu mnogih koji vjeruju kako slijepi i slabovidni koji se bave matematikom imaju nadprosječne sposobnosti ili kako im je zapravo nemoguće objasniti  matematičke koncepte. To negira tvrdeći kako većina djece ima prosječne sposobnosti i pokazuju jednaku razinu razumijevanja i inteligenciju kao i vršnjaci

Kako bi učenik oštećena vida mogao u potpunosti savladati kurikulum nastave matematike, mora postojati suradnja između nastavnika matematike, stručne službe škole, obitelji i samog učenika. Na temelju iskustva nastavnika, navela je neke od teškoća s kojima se susreću u matematici poput poteškoća pri razumijevanju razlomaka, prostornog zora (i orijentacije), vještine mjerenja i upotrebe alata za mjerenje, pristupa specijalnim matematičkim materijalima, alatima i tehnologiji, tacilnih crteža te neprikladnih očekivanja.

Napomenula je važnost ranog početka učenja i predstavila neke od metoda koje se koriste od ranog djetinjstva i koje se oslanjaju ponajviše na ostvarivanje percepcije trodimenzionalnosti svijeta. U osnovnoj se školi uvode udžbenici na Brailleovom pismu pisani Nemethovim kodom i tacilna grafika. Učenici se koriste Brailleovim pisačem koji omogućuje pojedinačni unos simbola. Primjereni matematički crteži izrađuju se specijalnim alatima i programima za crtanje i konstruiranje te ispisuju na strojevima za izradu tacilnih crteža na posebnom Swell Touch papiru. Još jedan od osnovnih matematičkih alata za slijepu djecu je i Cranmerovo abak koji olakšava razumijevanje brojevnih odnosa dopuštajući direktnu manipulaciju kuglicama.

Za slabovidne je učenike potrebno koristiti uvećane materijale i odgovarajući papir s podebljanim crtama ili u potpunosti bez njih te obratiti pažnju na korištenje boja kod crteža

Govoreći općenito o vizualnoj i taktilnoj percepciji, profesorica Osterhaus ukazala je na svakodnevne probleme ljudi s vizualnim oštećenjima jer ona utječu na cjelokupni proces prikupljanja informacija, a nisu samo izolirana teškoća. Osobe s vizualnim oštećenjem prisiljene su osloniti se samo na djelomičnu opservaciju te im je onemogućena simultana percepcija svih dijelova objekta i njegovog odnosa s drugim objektima. Slikovito nam je to opisala kao pokušaj gledanja kroz malenu rupicu na kartonu koji nam je postavljen kroz oči gdje sliku možemo graditi samo od njenih komponenta. Nivo spoznaje potreban za integraciju djelomičnih informacija veći je nego što je potrebno za formaciju koncepta pomoću trenutne vizualne percepcije.

 

Kontakt:
Susan A. Osterhaus
Texas School for the Blind and Visually Impaired
Outreach Programs
1100 West 45th Street
Austin, TX 78756

USA

susanosterhaus@tsbvi.edu

Tijekom gotovo dvosatne prezentacije, imali smo priliku vidjeti brojne specijalno izražene alate za podučavanje slijepe djece s različitim namjenama, od učenja samog koncepta brojeva, razlomaka, brojevnih pravaca, algebre i geometrije te mjerenja duljine, kutova, temperature, volumena, mase i vremena. Spomenuti alati i razni testovi mogu se pronaći na stranicama APH-a (www.aph.org), američke tiskare za slijepe.

Videokonferencija je zaključena objašnjenjem kako većina učenika školu za slijepe i slabovidne polazi privremeno te biva integrirana u normalne škole. Period proveden u školi često se koristi kako bi se djecu koja su iznenada izgubila vid naučilo Brailleovom pismu, ali postoje i ona s posebnim potrebama koje ne mogu biti zadovoljene u drugim školama.