Uskok je došao do, uistinu, senzacionalnih dokaza u slučaju INA-MOL u kojem se bivšeg premijera Ivu Sanadera tereti da je primio 10 milijuna eura mita za prepuštanje upravljačkih prava hrvatske naftne kompanije Ine mađarskome MOL-u. Istražitelji su došli u posjed video-snimke izvrsne kvalitete koja je vjerno zabilježila Sanaderov sastanak s Mol-ovim direktorom Zsoltom Hernadijem u jednom zagrebačkom restoranu na kojem su dogovorili unosan posao, doznao je Jutarnji list.

Ključni svjedok u slučaju INA-MOL, koji je USKOK-u otvorio vrata za formalno pokretanje istrage, jest Robert Ježić, većinski vlasnik Diokija i Novog lista. Ježić je istražiteljima spomenuo dva izvan protokolarna susreta Ive Sanadera i Zsolta Hernadija.

Jedan u Sanaderovu uredu u Vladi u svibnju 2009. dok je još bio premijer, a drugi nekoliko mjeseci nakon Sanaderova odlaska, u jednom zagrebačkom restoranu. U oba slučaja utvrđeno je da su se Sanader i Hernadi uistinu sastali i to kroz podatke iz evidencije ulazaka u zgradu Vlade, te na temelju računa u restoranu.

Snimka video nadzora iz tog restorana dala je novu dimenziju druženju bivšeg premijera i prvog čovjeka mađarskog MOL-a, otkriva Jutarnji.

Sastanak je dogovoren u posebnoj sobi. Izdvojena prostorija, u ugodnom prostoru, omeđena staklenim zidom i četvrtastim stolom. Oko Sanadera i Hernadija složene su boce vina u stalcima i sanducima od glatka, svjetla, trešnjina drva. Dok je Sanader odmicao stolac i sjedo za stol, Hernadi je već naručivao jelo - ništa teško.

Snimka pokazuje konobara koji diskretno izlazi iz prostorije. Nakon što su se vrata zatvarala Sanader i Hernadi su ostali sami. Punih 90 minuta, koliko su se dvojica zadržali, diskretno pozicionirana videokamera sa zida snimila je svaki detalj. Najvažnije je nekih pet minuta snimke. Prizori su senzacionalni, upečatljivi, potpuno neočekivani, tvrde istražitelji.

Sanader, u tamnom odijelu, prvo je učinio znakovitu stvar: iz mobitela je izvadio baterijski uložak, odlažio aparat s jedne strane, a bateriju s druge. Zašto? Očito je da je želio biti siguran da nijedna riječ ne bude negdje zabilježena. Bojio se prisluškivanja. Znao je valjda da riječi koje izmijene nitko ne smije znati. Neki tvrde da je to često činio. No, u ovom je restoranu previdio nadzornu kameru i taj propust bi ga mogao skupo koštati.