Gradska knjižnica Zadar i Studentsko savjetovalište Sveučilišta u Zadru organizatori su ciklusa radionica o učenju pod nazivom "How Yes No... Kako da učenje ne bude mučenje".

Voditeljica projekta je Lucija Mičić, stručna suradnica u Studentskom savjetovalištu, a studenti/ce volonteri su Marija Colić, Ena Poljičak, Margareta Medić, Vanja Gršković.

Cilj projekta je unaprijediti vještine učenja kod učenika viših razreda osnovne škole (7. i 8. razredi),a namijenjen mladima koji žele unaprijediti svoje tehnike učenja bez obzira na njihov uspjeh u školi.

 Projekt se sastojao od pet radionica:

1. Uvodna radionica: upoznavanje; razgovor o najčešćim problemima u učenju (05.03.2012.)
2. Kako prevladati teškoće koncentracije? (12. 03. 2012.)
3. Dobro planiranje - put do uspjeha! (19. 03. 2012.)
4. Strategije učenja i pamćenja (26. 03. 2012.)
5. Kako svladati strah od ispitivanja? (02. 04. 2012.)

U prethodna tri ciklusa iskazan je veliki interes učenika za pohađanje radionica o učenju te su organizatori odlučili u ovoj (istoj) školskoj godini prirediti još jedan ciklus radionica. Poziv za prikupljanje prijava objavljen je u veljači 2012. s unaprijed utvrđenim temama i terminima radionica. Prijave su se primale u Gradskoj knjižnici Zadar s unaprijed ograničenim brojem. Radionice je pohađalo 17 učenika.

Sredstva za materijalne troškove (pripremu i tiskanje edukativnih materijala, promidžbenih plakata i letaka i dr.) osigurali su organizatori iz vlastitih izvora, dok su sadržajne pripreme radionica i rad s učenicima realizirani u potpunosti volonterskim radom voditeljice projekta i studenata.

Evaluacija radionica

Nakon uvodnog upoznavanja, s učenicima se razgovaralo o najčešćim problemima u učenju. Tu su naveli da: - uče kampanjski
- brzo odustaju od učenja
- im bježe misli za vrijeme učenja
- imaju lošu koncentraciju
- stalno odgađaju učenje
- im se sve naučeno pomiješa i brzo zaboravljaju.

Navedene probleme naveli su i kao razloge dolaska na radionicu.
Kao svoja očekivanja od radionica naveli su da žele naučiti kako lakše i brže učiti, poboljšati koncentraciju i naučiti se bolje organizirati.

Učenicima se svidjelo što radionice nisu bile formalne u smislu predavanja, već su učili kroz igru, kao i to što su mogli bez straha iskazati svoje mišljenje i probleme. Kao posebno zanimljiv način učenja istaknuli su izradu kognitivnih mapa i mnemotehnike, te činjenicu da neka vrsta glazbe potiče bolju koncentraciju i lakše učenje (Mozart efekt). Također su istaknuli da im se jako svidjelo opuštanje i smanjivanje treme pomoću vođenih fantazija, što je bio sadržaj zadnje radionice.

Na kraju ciklusa učenici su vrednovali radionice. Procjenjivana su četiri segmenta radionica: jasnoća prezentacije, zanimljivost teme, pripremljenost predavača i primjenjivost u svakodnevnom životu i radu. Sve su radionice ocijenili vrlo visokim ocjenama (prosječne ocjene su bile između 4.6 i 4.9), a program je u cjelini ocijenjen s ocjenom 4.8. Ocjene su davane na skali od 1 do 5 gdje je ocjena 1 značila jako sam nezadovoljan , a ocjena 5 jako sam zadovoljan. Učenicima je ponuđena i opcija da sami dopišu nešto drugo i to procijene, gdje ih je većina napisala da im se svidjelo to što su učili kroz igru i što je atmosfera bila opuštena. Zato su bili spremni radionice preporučiti svojim prijateljima. Neki od njih su se pohvalili da su neke od naučenih tehnika već koristili u školi i da su im pomogle.

Osim mogućnosti da nauče nešto novo, ovo je bila dobra prilika za upoznavanje i druženje s vršnjacima. Sudionici su iskazali želju za organiziranjem još ovakvih radionica. Preporučili bi ih i drugim učenicima jer su po njihovom mišljenju korisne za efikasnije i kvalitetnije učenje, kao i za svladavanje treme i straha od ispitivanja.
Radionice su također dobra prilika da studenti u praksi primjene teoretska znanja stečena na studiju.