Pravnik, odvjetnik i aktivist za ljudska prava Slobodan Budak umro je u subotu, 5. svibnja, u 82. godini te je, sukladno vlastitoj želji, pokopan bez javnih komemoracija, u tihome krugu obitelji i odanih prijatelja, na zagrebačkom groblju Mirogoj.

Bio je sin narodnog heroja Divka Budaka . Vrstan pravnik, do 12. prosinca 1971. bio je javni tužitelj, kada podnosi ostavku odbijajući sudjelovati u progonu hrvatskih proljećara, piše Novi list

'Dao sam ostavku na svoju funkciju kako ne bih morao progoniti nevine, kojima sam uostalom i sam u najširem smislu pripadao«, objasnio je kasnije u jednom intervjuu. Odbivši zabraniti jedan broj Hrvatskog tjednika, te podizati optužnice protiv zagovornika demokracije, priskrbio je neprijateljstvo sustava, pa godinama nije mogao otvoriti odvjetničku kancelariju.

Demokratske promjene, međutim, nije shvatio kao priliku za osvetničko naplaćivanje računa. Štoviše: odbio je ponude Franje Tuđmana da postane državnim tužiteljem, ministrom ili sucem, te se posvetio obrani ljudskih prava. Jedan je od suosnivača Hrvatskoga helsinškog odbora, i jedan od njegovih najuglednijih članova. Zastupao je obitelji Srba ubijenih u Gospiću.

Zbog zaštite hrvatskih Srba u Karlobagu mu je 1992. minirana vikendica, a on je sam poslije rata postao žrtvom brutalnoga napada ratnog zločinca Mladena Naletilića, koji ga je u jednom hotelu u Zagrebu javno napao i pretukao. Policija nije intervenirala, a osobna Budakova tužba protiv Naletilića nikada nije dovela do zaslužene kazne.

Posljednje godine života Slobodan Budak posvetio je odvjetničkome radu i građanskome aktivizmu. U srpnju 2010. pridružio se mladima koji su prosvjedovali protiv uzurpacije javnoga prostora u Varšavskoj ulici, pa je doživio da ga policajci doslovno odnesu u policijski kombi i na saslušanje u stanicu, gdje su ga zadržali desetak sati.