Europski jug proteklu je godinu žestoko prosvjedovao protiv strogih mjera štednje. Val masovnog izražavanja nezadovoljstva koji se iz Grčke prelio do Španjolske, Portugala i Slovenije, Hrvatsku je samo poškropio.

Na Markovom trgu opet se smije prosvjedovati. Simbol hrvatskog bunta, nakon sedam je godina postao slobodna zona. Uvjetna, doduše, zbog par ograničenja. Pod prozorima Vlade i Sabora pravicu može istovremeno tražiti tisuću i pol ljudi, od 8 do 22 sata. Iz sigurnosnih razloga, objašnjavali su ministar unutarnjih poslova Ranko Ostojić i premijer Zoran Milanović.

"Kao što je i Ustavni sud rekao, može se ograničiti", rekao je Ostojić, a Milanović pojasnio da je Markov trg građen i konfiguriran puno prije demokracije

Prvi su led probili radnici RIZ Odašiljača. Tražeći istu šansu kao Uljanik, radničko dioničarstvo, tri su sata zazivali premijera, ali i tadašnjeg prvog potpredsjednika Vlade i ministra gospodarstva Radimira Čačića.

Čačić za njih nije imao sluha. Pola godine kasnije RIZ-ovci su i dalje u problemima, no na drugoj strani stola imaju novog ministra gospodarstva Ivana Vrdoljaka. Vruć krumpir ostavljen mu je u Omišlju. U Dina Petrokemiji prosvjednu su godinu ispratili blokadom tvornice zbog neisplaćenih plaća i obećane, a nepokrenute proizvodnje. Istu agoniju prošli su njihovi kolege iz DIOKI-ja krajem ožujka. U prosvjednom maršu Zagrebom stali su i pred USKOK-om.

"Pošteno smo radili, pošteno smo zaradili svoje plaće. To je sve što tražimo. Kome je u cilju da nas izgladnjuje, da nas muči, da nas iskorijeni? Mi nismo niti lopovi niti kriminalci", pojašnjavao je Bojan Kovačić iz DIOKI-a.

Nakon višemjesečnih pregovora, štrajka glađu, prosvjeda, agonija Diokijevaca završena je uz pomoć stranog investitora, zajedničkom isplatom s radnicima DINA-e. Cifra u cent ista onih 5 milijuna eura koje je bivšem premijeru za mađarsku prevlast u INA-i dao bivši vlasnik Diokija Robert Ježić. Neizvjesnost visi nad glavama radnicima bračkog Jadrankamena. 300-tinjak ih je u ožujku sa ženama i djecom zbog pokrenutog stečaja prosvjedovalo pred Upravom u Splitu, no završili su u policiji.

"Tuđe nećemo, svoje ne damo. Niti jeda stečajni upravitelj u Jadrankamen neće doći jer to nije potrebno", najavljivao je svojevremeno Tonči Drpić ispred radnika Jadrankamena.

Stečajni je došao, ali s njim i specijalna policija, pa je brački otpor, za razliku od slavnog kamena, morao popustiti. Sindikalist Tonči Drpić posljednji prosvjed upamtit će po 400 kuna kazne zbog vrijeđanja policije.

U zemlji s preko 35o tisuća nezaposlenih, 25o tisuća blokiranih, u kojoj siromaštvo prijeti svakom petom stanovniku, a sindikati ustrajno tek računaju potrošačke košarice, Markov trg vidio je prosvjed - plišanih medvjedića. Iznenadio bi se vjerojatno i sam Matija Gubec koji je na istom mjestu svoju pravicu platio glavom. A možda bi ipak samo promrmljao koju i odmahnuo rukom izvaljen na kauču pred televizorom.