Ne želimo vraćati dugove SC-a. Sobe ne vrijede ni lipe više od 100 kuna, u menzi dobivamo sve manje porcije, kažu ljutito

Zidovi puni vlage, žbuka koja otpada sa stropova, nedostatak tople vode za tuširanje, razbijeni prozori koji prokišnjavaju, stari i derutni namještaj, hladni obroci i sve manje porcije hrane već su godinama svakodnevica studenata u zagrebačkim domovima, piše vecernji.hr

Takva će svakodnevica uskoro postati još skuplja, jer je Ministarstvo znanosti i obrazovanja najavilo da će povisiti cijene studentskog smještaja i prehrane. Time će se saniranje duga Studentskog centra, teškog 121 milijun kuna, prebiti i preko leđa studenata. - Soba u kojoj se nalazimo ne vrijedi ni lipe više od sto kuna, a upravo toliko će od mene i dobiti. Ako dođe do poskupljenja, ja jednostavno neću više plaćati - rekao je Bruno Legac, student filozofije i religijskih znanosti koji sobu u domu na Lašćini dijeli s dva cimera.

Namještaj u njihovu paviljonu nije se mijenjao desetljećima, toliko nisu obojene ni sobe ni renovirane sanitarije. Dečki su posebno "ponosni" na svoj ormar zatvoren tek čavlićima, u kojem stoji već izblijedjeli potpis studenta iz 1964. godine!

Trulež i vlaga

Nešto noviji namještaj, star "svega" 40 godina ima Martina Gelenčir u studentskom domu Stjepan Radić. Ona je u istoj sobi smještena već tri godine, a stvari koje svake godine iznova zapiše da nedostaju ili su spremne za popravak, svaki je put dočekaju slomljene i derutne.

- S istom cimericom svake godine uzimam ovu sobu. Iako je neokrečena i pomalo trula, barem znam da sam i prošlih godina u njoj boravila upravo ja - objasnila je Martina te dodala da se sobe na popularnoj Savi ne kreče, a žele li studenti to sami napraviti, moraju tražiti dozvolu. Također, još od sredine prosinca imaju problem s vodom, kada krene tuširanje idealne su samo prve dvije minute kada je voda topla. - I kuhinje su grozne. Postoji električni ring na kojem bi se eventualno moglo skuhati jaje, ali, naravno, ne radi - rekla je Martina.

Samostalno kuhanje najmanje muči dečke iz Cvjetnog naselja. Najveće su im brige sve manje i manje porcije hrane u tamošnjoj menzi. - Kad je na meniju pomfrit, na tanjuru dobijem jedva pet krumpirića. Pa, ne mogu se ja baš od toga najesti. Već sam pet godina ovdje i čini se da nam iz godine u godinu služe sve manje količine hrane, a sad ćemo za to plaćati još više - rekao je Mate Polić, budući politolog, čija se soba jučer i zabijelila od pahulja snijega koji mu je padao kroz raspuknuti prozor. I ovi studenti, kao i većina po zagrebačkim studentskim domovima, imaju i probleme s vlagom.

Tko bi to jeo?

Paviljoni domova nisu renovirani već godinama, kao ni menze u kojima studenti jedu i nekoliko puta dnevno. Iako cijena jednog menija trenutačno iznosi 16 kuna, od 1. ožujka ona će se povećati na 21 kunu te će se, na taj način, studentima oduzimati više novca s "iksice", a više će morati i izdvojiti za obrok. - Sada na "iksici" dobivamo nešto više od 900 kuna, što mi nerijetko bude premalo. Pitam se što će biti kad obroci budu skuplji, hoće li nam subvencionirati i više novca - pita se studentica Martina.

Osim količinom, studenti su nezadovoljni i jednoličnom prehranom i neobičnim kombinacijama hrane, poput prženih liganja s đuvečom. Iako je jedna od najfrekventnijih menzi, ona u SC-u u Savskoj 25 nije se godinama obnavljala, pa se studenti hrane pod krovom koji prokišnjava. U slučaju nužde, zaglavili bi u 18. stoljeću, jer su u zahodima i dalje samo - čučavci. Ostane li takva "kvaliteta", a cijena ode gore, studenti kažu da će radije odabrati stan.

VL/eZd