Možete li se danas odreći nekog »sitnog užitka« kako biste mogli pružiti ruku obitelji kojoj je to svakako potrebno?

Ajmo svi za Noru. To je samo jedno piće manje večeras! - ovim je statusom na facebooku jedan Opatijac naveo mnoge stanovnike Liburnije da se uhvate humanitarnog telefona ili pak da net bankingom uplate novac za teško bolesnu djevojčicu. Sličnih životnih priča kao što je ona Nore Šitum može se pronaći i u našem susjedstvu, piše novilist

Desetogodišnji Erik Marčeta dječak je koji se samo prije nešto više od godine dana bezbrižno igrao u dvorištu s prijateljima. Nije ni slutio da će mu se život preko noći izmijeniti, baš kao i njegovoj višečlanoj obitelji. Na čelu ove obitelji je Zoran Marčeta , samohrani otac četvero djece (sa njih troje živi u stanu od 45 kvadrata u Lignju iznad Lovrana).

Prije tri i pol godine umrla mu je žena, a potom je uslijedio novi šok - saznao je da mu najmlađi sin Erik ima tumor na mozgu. Službena dijagnoza ove bolesti glasi zloćudna novotvorina temporalnog režnja Pleomorfni ksantoastrocitom.

Iznenadne loše vijesti

- Sve je počelo vrlo naglo. Još za Novu godinu 2012. godine igrao se s prijateljima u dvorištu, a 15-ak dana kasnije zbog jake glavobolje, povraćanja i umora završili smo u bolnici. U početku nismo znali što je, nalazi krvi bili su dobri, a loše vijesti dobili smo nakon magnetske rezonance - radilo se o tumoru veličine jajeta. Završili smo na prvoj operaciji, nakon koje su nam reki da ništa nisu našli osim krvi - prisjeća se otac Zoran početaka ove potresne priče.

Erik je tako u samo godinu dana već bio na dvije operacije. Utvrđeno mu je da se radi o mikro tumoru na mozgu koji je metastazirao. Ipak, druga operacija, nakon koje je prva vijest bila da je »dobro prošla«, po Erika bila je kobna, priča Marčeta

- Bila je subota kada smo završili na hitnoj operaciji. Rečeno mi je da je operacija dobro prošla, ali Erik je nakon nje imao četiri moždana udara, zbog čega je sada nepokretan. Bili su mi to najteži životni trenutci, a kako su mi rekli da su šanse da preživi tek oko 20 do 30 posto, čak sam se i oprostio od sina. Sjećam se kao danas, vozio sam iz Rijeke iz bolnice i plakao. Bio je tada 20 dana u induciranoj komi. Uspio se oporaviti, danas je iza nas i tumor koji se povukao, no mora primati kemoterapiju do lipnja, a sada pokušavamo riješiti posljedice moždanih udara. Nedavno, tijekom posljednjeg Božića Erik je opet progovorio i situacija ide na bolje - govori samohrani otac koji teško proživljava kako kaže najteže životne trenutke, a što se odražava i na njegovo zdravlje.

Svaka je kuna dobrodošla

Vratimo se na onu »jednu kavu s početka ove priče«. Možete li se danas odreći nekog »sitnog užitka« kako biste mogli pružiti ruku obitelji kojoj je to svakako potrebno? Ako je odgovor potvrdan te se želite uključiti u humanitarnu akciju koju su pokrenuli dobri susjedi ove obitelji, točnije Nela Medakov iz Tuliševice koja je najavila i mogućnost organizacije humanitarnog koncerta, odnosno rado biste pomogli u ovoj borbi za bolji život dječaka Erika iz Lovrana, to možete učiniti uplatama na žiro račun Erika Marčete (Zoran) u Erste banci na broj 87 02 08 60 74. Također, ukoliko netko želi stupiti u kontakt s tatom Zoranom Marčetom, njegov je broj 095/5691764.

Malo novca, puno troškova

Zoran Marčeta inače je zavarivač u »3. maju«, ali je na bolovanju od trenutka kada mu je sin završio na prvoj operaciji. Mjesečna primanja zajedno s plaćom, invalidninom i dječjim doplatkom mu iznose oko 5.800 kuna. Žive u stanu u Lignju koji su polovično uspjeli opremiti zahvaljujući svesrdnoj pomoći nekih lovranskih udruga i pomoći humanitaraca sa šireg liburnijskog područja, a ono što ovoj obitelji sada najviše treba je automobil kako bi sina mogao voziti na kemoterapije, a potom i na fizikalnu terapiju koja slijedi.

- Kada me pitaju kako uspijevam s tako malo novca i četvero djece, od kojih je najstarija kći koja ima 18 godina punoljetna a nezaposlena (po zanimanju je krojačica) preživjeti mjesec, kažem »ne znam«. Trošim puno na preparate, lijekove, bio pripravke za jačanje organizma za Erika. Nadoplaćujem lijekove koje ne pokriva HZZO, kupujem lijekove i u Trstu, pa recimo mjesečno samo na taj dio potrošim oko 700 do 800 kuna. Imam stari automobil fiat punto, koji mi se stalno kvari, da budem iskren palim ga na guranje i već mjesecima parkiram na nizbrdici kako bih Erika mogao voziti na terapije. U taj auto ne stanu ni invalidska kolica koja smo nedavno dobili preko HZZO-a, tako da bi mi više od svega sada značio jedan auto u koji mogu staviti kolica - govori Marčeta kojem u 24-satnoj skrbi o djetetu pomažu i medicinska sestra i fizioterapeutkinja koje svakodnevno stižu u posjet u njihov dom na području općine Lovran.

Prema riječima fizioterapeutkinje koju smo zatekli u stanu obitelji Marčeta, Erik vrlo dobro napreduje, pokazuje motoričke obrasce koje sada treba probuditi pa bi mu svakako dobro došao i kućni bicikl ili neka sprava za vježbanje.

- Ovom ocu treba dignuti spomenik. Nikad nisam čula da je rekao da je umoran, da mu je dosta svega. Sve radi kako bi ovom djetetu bilo što bolje. Hrani ga na usta, na sondu, vježba s njime. Kad je došao iz bolnice, Erik je mogao micati samo glavu, a danas već i govori. Teško je reći kakva je njegova prognoza ili budućnost, no definitivno ovaj desetogodišnjak ima veće šanse za oporavak od primjerice nekog tridesetogodišnjaka koji je doživio moždani udar - govori fizioterapeutkinja Viktoriana Radetić .

NL/eZd