Povjesničari: ima ga u ekonomiji, povijesti, medijima, svakodnevnom životu, možda i previše, na krivi način

Iako će sutra točno u 15.05 sati biti točno 33 godine od smrti Josipa Broza Tita, njegova duhovna i politička ostavština još je snažno prisutna u hrvatskom društvu. To možda i ne bi bilo tako čudno da međuvremenu, prije 23 godine, nije srušen i komunistički sustav, koji su Tito i njegovi nasljednici gradili punih 45 godina, piše vecernji.hr

"Titov duh" prisutan je među nama u različitim oblicima, a ponajviše u sve jačoj nostalgiji za prošlim vremenima kada smo "svi radili i nismo bili siromašni". Drugo je pitanje koliko je to realna slika "samoupravnog socijalizma", a koliko bježanje od današnje turobne stvarnosti, velikog siromaštva i socijalnih razlika.

Željezna ruka

Profesor svjetske povijesti na Filozofskom fakultetu dr. Tvrtko Jakovina smatra da Tita u Hrvatskoj ima previše, a pogotovo ga ima previše na krivi način. Problem je i u tome što i na Titovo naslijeđe gledamo kroz "ideološku dioptriju" pa tako desni spektar hrvatskog društva u Titu vidi samog crnog vraga, dok ga ljevica prečesto glorificira. U tom nekritičkom sagledavanju Titova djela vrlo se često olako prelazi preko činjenice da je on vladao željeznom rukom i da je progonio i ubijao neistomišljenike.

- Tita u ekonomiji ima koliko volite. Ima ga puno u povijesti i medijima, a jednako tako i u politici - ističe Jakovina.

Bez obzira na sve, Jakovina ističe da je Tito bio značajna figura hrvatske povijesti. Iznosi i tezu da bi u svakodnevnom životu sjećanje na Tita bila reduciranija da je naša tranzicija bila uspješnija. Kada se govorio o ravnopravnosti i socijali, Tita ima jako puno jer se ljudi vole sjećati onog što je bilo dobro ili barem onoga što je zvučalo dobro. Međutim, takva socijalna sigurnost nije postojala ni u socijalizmu, a kamo li sada u kapitalizmu.

- To sjećanje na ono što je nerealno podjednako je sačuvano na našoj ljevici i desnici - ističe Jakovina.

Povjesničar dr. Ivo Lučić ističe da od Titova političkog naslijeđa nije ostalo gotovo ništa, a da ga se sjećaju samo oni koji su zapravo dobro živjeli u komunizmu.

- Bratstvo i jedinstvo se raspalo, socijalistički je sustav propao, Jugoslavija se raspala, a nesvrstani su postala neka vrsta farse - nabraja Lučić propale Titove politike i dodaje da je ostao samo Trg maršala Tita u središtu Zagreba i nostalgija za nekim vremenima ljudi koji su bili bliski vlasti.

Što sve prešućuju

Lučić kaže da nostalgičari često ističu kako su tada radili i imali posla, ali i da prešućuju da takav sustav nije mogao funkcionirati. Nije se mogao sam financirati, a nitko ga nije želio plaćati kao za vrijeme Hladnog rata. Lučić smatra da nostalgičari nisu u pravu kada stalno ponavljaju kako se u socijalizmu zemlja izgrađivala jer je to vrijeme kada se gradilo u cijeloj Europi, a u kapitalističkim zemljama čak i bolje i kvalitetnije. U Tita i Jugoslaviju nisu bili zaljubljeni samo "Jugoslaveni i komunisti" nego su ga često nekritički obožavali strani turisti, biznismeni pa čak i veleposlanici nekih zapadnih zemalja.

VL/eZd